• Ortopedi preporučuju da djete ne nosi školsku torbu težu od 15 posto svoje tjelesne težine i nikako na jednom ramenu. Prema nalazima sistematskih pregleda, više od jedne trećine učenika i studenata ima nepravilno držanje. Za to su krive đačke torbe!
Naime, oko 40 posto djece ima jače izraženu deformaciju stopala, a deformacije kičme češće su kod djevojčica. Ortopedi preporučuju da djete ne nosi školsku torbu teže od 15 posto svoje telesne težine, što znači da djete teško 20 kilograma može da nosi tri kilograma bez opasnosti po zdravlje.
Ljekari preporučuju da se pri kupovini školske torbe vodi računa da bude lagana, anatomski oblikovana i napravljena od materijala koji ne propušta kišu, a dno bi trebalo da bude od tvrđeg materijala da ne bi od težine knjiga brzo puklo.
Školska torba trebalo bi da prati proporcije djeteta, da ne bude veća od širine leđa, da ne bude iznad nivoa ramena i ispod nivoa struka. Nošenje torbe na jednom ramenu je najčešći uzrok deformiteta kičme, odnosno skolioze, s kojom se ljekari najčešće susreću u svojoj praksi.
Za učenike, pogotovo mlađih razreda, neophodno je nabaviti torbu s čvrstom osnovom na leđima i sa širokim tregerima, a težinu knjiga trebalo bi rasporediti na oba ramena. Neravnomjerno raspoređena težina može da dovede do ozbiljnih poremećaja kičme. Neadekvatne torbe utiču na pamćenje, motoričke sposobnosti, izdržljivost, brzinu i spretnost djeteta, upozoravaju ljekari. Sve to zajedno može da utiče na cjelokupan uspjeh u školi.
Dakle, prepune đačke torbe, koje su kod prvaka teške i po 3,5 kilograma, negativno utiču na njihov razvoj. Može da nastane krivljenje kičme, zamor, a trpi i kardiovaskularni sistem. Loše držanje udruženo s deformitetima utiče i na ostale unutrašnje organe (prije svega srce), na njihov položaj i normalno funkcionisanje, a sve zajedno na smanjenu otpornost čitavog organizma. Ta djeca su slabo fizički razvijena, s malo snage i brzine, nedovoljno izdržljiva i nespretna.
Težini đačke torbe doprinosi i njena veličina, a napadno reklamirane velike pernice koje su pune suvišnog pribora, olovaka i flomastera nekada su teške i kilogram.
Stručnjaci smatraju da bi pri odabiru svesaka trebalo svakako preporučiti one manjeg formata, odnosno A5, a ne A4, iako većina profesora zahtjeva velike sveske, a šest velikih svesaka dvostruko je teže od šest malih.
Pored toga, djeca sve više vremena provode ispred televizora i računara, a posljedica nedovoljne fizičke aktivnosti su oslabljeni mišići, povijena leđa, iskrivljena kičma i ravni tabani.
Najčešći deformiteti kičme kod djece su skolioza i kifoza, a kasnije to prerasta u strukturalne promjene. Roditelji bi više trebalo da sarađuju sa fizijatrima. Naravno, tu su i loša ishrana, nagli rast, neadekvatne školske klupe, neaktivnost, neodgovarajuća obuća… Ljekari savetuju bavljenje sportom, pogotovo plivanjem i korektivnom gimnastikom.
Prepoznajte deformitete
Svako odstupanje u manjoj ili većoj meri je znak preduslova za nastanak deformiteta ili njegovo postojanje.
• Kifotično loše držanje (pogrbljena leđa, ramena povijena unapred) u predškolskom uzrastu, ako se ne koriguje, može da preraste u kifozu u narednih nekoliko godina.
• Skoliotično loše držanje (skolioza) karakteriše različita visina ramena i lopatica i asimetrija trouglova stasa. Teže se uočava jer djete nije pogrbljeno, pa nekada prođe mnogo vremena dok deformitet ne postane vidljiv.
• Nepravilnosti u razvoju grudnog koša manifestuju se kao “kokošje grudi” (izbočene) i “levkasti grudni koš” (udubljene grudi). Ovaj deformitet zbog nepravilnog položaja rebara smanjuje ventilaciju pluća i često je udružen s deformitetima kičmenog stuba.
• Na stopalima se najčešće javljaju spušteni svodovi i ravna stopala. Na pojavu ovih deformiteta utiče prije svega nasljedni faktor, ali i fizička neaktivnost, gojaznost, neadekvatna obuća. Posljedice su otežano hodanje i stajanje, bolovi u nogama, a ponekad i u krstima.
Pregled
Na pregledu za upis u školu ljekari posmatraju djete u stojećem položaju kada je težina tjela ravnomjerno raspoređena na obje noge. Ako je djete okrenuto leđima, kičmeni stub mora da bude potpuno prav, ramena u istom nivou, donji uglovi lopatica takođe i one moraju da budu na istoj udaljenosti od kičme i priljubljene za grudni koš. Trouglovi stasa koje čini prostor između tjela i ruku trebalo bi da budu ravnostrani i simetrični. Kada se djete savije naprijed (test pretklona), gleda se simetrija leđa i leđne muskulature.
Izvor: topvita