Kriv je on, stvarno nisam ja
Mama, ona me udarila!, Ali mama, on je počeo prvi. – ništa novo za roditelje koji imaju više od jednog djeteta. Vječno pokušavaju biti posrednici i pregovarači pokušavajući ne povrijediti osjećaje niti jednog djeteta.
Moja djeca se ne slažu
Što prije shvatite da svađe među djecom nisu znak da se oni ne vole, to će vam uloga pregovarača biti mnogo lakša. Očajavanju nema mjesta, kao ni razmišljanju da li među njima postoji ljubav. Pođite od sebe. Koliko ste se samo puta posvađali sa dragim osobama, bratom, sestrom, majkom, ocem, ali i sami znate da to ni u jednom momentu nije umanjilo vašu ljubav prema njima niti njihovu ljubav prema vama. I ovdje je ista situacija. Ljubav je neupitna. Ne možete shvatiti kako se vaša djeca ne mogu slagati. Tu se i nema šta shvatiti jer se oni, bez obzira na agresivnost koja se javlja, ipak slažu. Njihove svađe nisu znak neslaganja. Koriste konflikte da bi testirali svoju moć, razriješili razlike, izbacili emocije i negativnu energiju sa poznatim i ravnopravnim članom porodice. Svađe zbog rivalstva među djecom povezane su sa njihovom borbom za prevlast, pažnju roditelja i njihovu podršku.
Zanimljivo je da je veća vjerovatnoća da će svađe biti češće ukoliko su djeca sličnija, bez obzira da li se radi o spolu, bliskom godištu ili sličnim interesima. Odstupanje od ovog pravila su jednojajčani blizanci čija sličnost stvara veliku bliskost. Drugoj braći i sestrama sličnost samo povećava vjerovatnost konflikta jer trebaju pobijediti drugog i uspostaviti samostalnost. Rivalstvo se pojavljuje u svim oblicima, a može se ispoljavati glasnim svađama, razbijanjem stvari, a nerijetko i tučom. U nekim slučajevima, rivalstvo ne zahtijeva intervenciju roditelja i može im se prepustiti da sami razriješe probleme. U drugim, nešto agresivnijim slučajevima, intervencija je neophodna. Kada se govori o bratskom rivalstvu treba znati razlučiti kada je intervencija potrebna, a kada ih treba pustiti da sami rješavaju svađu. Treba znati i, kada se već upletete, kako razriješiti konflikt, a ne povrijediti osjećaje ni jednog djeteta.
Pravda u dječijim rukama
Intervenisati treba kada je dijete ugroženo ili kada postoji opasnost od uništavanja imovine te kada radnje jednog djeteta ometaju aktivnosti drugog.
Dakle, treba postaviti granice koje se ne smiju prelaziti, jer djeca skoro nikada nisu toliko mala da ne znaju šta je dobro, a šta ne. Moraju naučiti, naravno uz vašu pomoć, da postoje granice i pravila koje se moraju poštovati. Dokle god su djeca unutar tih granica, uplitanje nije neophodno, čak je i poželjno da se sami pomire. Oni trebaju prostor u kojem će izraziti svoje osjećaje i misli, naučiti donositi odluke i iskusiti posljedice svakog oblika ponašanja i svojih djela. Vi ste svojoj djeci najbolji primjer. Ako djeca vide da se i njihovi roditelji ne slažu baš oko svega, što je naravno normalno, ali su u stanju normalnim putem rještiti te razmirice, bez svađe, mirno i na pravedan način, to će i njima biti najbolja polazna tačka u rješavanju vlastitih nesuglasica.