Problem školskog neuspjeha čest je razlog posjeta dječjim psihijatrima i psiholozima.
Roditelji najčešće misle da je njihovo dijete pametno ali ne uči dovoljno, da nema radnih navika, da je lijeno te stoga i ne dobiva poželjne ocjene. Ponekad su u pravu, ali postoje i drugi razlozi
Zašto slabije uči?
Za lociranje osnovnog problema nužno je isključiti određene psihičke ili organske poremećaje kod djeteta koji mu mogu otežavati školski uspjeh.
Najčešći poremećaji školske djece koji se negativno odražavaju na uspjeh su: sindrom otklonjive pažnje praćen nemirom (tzv. hiperkinetski poremećaj ili ADHD), specifične smetnje učenja (npr. nemogućnost ispravnog čitanja, pisanja ili računanja), ispodprosječno intelektualno funkcioniranje, dječja depresija, razni strahovi i tjeskoba koje muče dijete i ne ostavljaju mu dovoljno energije.
Nije rijedak slučaj da je dijete popustilo u školi zbog roditeljskih svađa, rastave, bolesti članova obitelji i sličnih nevolja koje opterećuju osjetljivu dječju psihu.
Hiperkinetski poremećaj
Ako se radi o navedenim smetnjama nužno je potražiti pomoć liječnika koji će dijete uputiti nekom od stručnjaka koji se bavi tom problematikom.
Osim s djetetom i roditeljima, navedeni stručnjaci će surađivati i sa školom te predložiti neke postupke koje će djetetu olakšati praćenje nastave. Možda će trebati individualizirani pristup, možda prilagođeni program, a možda samo malo više obostranog razumijevanja. Na spomenute poremećaje ćemo pomisliti, ako se dijete trudi, a ne uspijeva ili ako je očito da mu neke stvari vezane uz školu idu znatno teže nego drugoj djeci njegove dobi.
Hiperkinetski poremećaj lako je uočljiv jer se dijete teško koncentrira (osim na elektronske igrice), samo kratko vrijeme može biti mirno i radi banalne greške pri pisanju testova i zadaća.
Budite uzor djetetu
Sljedeće na što morate obratiti pažnju su poruke koje Vi osobno odašiljate svom djetetu.
Zapitajte se kakve su Vam radne navike, koliko vremena provodite u ljenčarenju i neefikasnom radu, kakvi su Vaši skriveni stavovi prema školi, radu, postignuću, koliko se osobno trudite napredovati u karijeri i koliko ste pri svemu tome sretni. Odgovori na ta pitanja su važni jer Vas dijete stalno promatra i preuzima Vaše nesvjesne stavove i ponašanja. No, ona pritom mogu biti dijametralno suprotna od Vaših javno deklariranih stavova.
Već od samog početka školovanja, dakle od prvog razreda osnovne škole nastojte razvijati samostalnost djece. Dijete samo piše i uči, a Vi ste tu ako Vas zatreba, odnosno da biste pregledali napisanu zadaću ili prodiskutirali naučeno. Ova pravila vrijede do petog razreda. Kasnije svoju asistenciju ograničite samo na ciljana pitanja, odnosno probleme s kojima Vam dijete dolazi.
I ne zaboravite povremeno otići na informacije u školu.
Izvor: www.she.hr