Poteškoće u pisanju i čitanju, disleksija i disgrafija, problem su deset posto populacije širom sveta. Mnogi roditelji nerjetko gube strpljenje čitajući i pišući sa svojim djetetom, smatrajući da je djete lijeno ili još nezrelo i razigrano. Međutim, u velikom porastu je broj djece sa artikulacionim smetnjama, koje ako se na vrijeme ne tretiraju, a mogu za posljedicu imati disleksiju i disgrafiju.
Nedavno su stručnjaci Union helt centra, koji se bavi razvojnim poremećajima kod djece, prilikom testiranja učenika prvih i drugih razreda, samo u jednoj osnovnoj školi dijagnostifikovali oko 25 posto djece s različitim tipovima teškoća u čitanju i pisanju, problemima u artikulaciji, ali i teškoćama u usvajanju jezika.
Danijela Helc, logoped i psiholog Union helt terapijskog centra, kaže da je zbog toga veoma važno na vrijeme tretirati artikulacione probleme prije polaska u školu.
“Vrlo inteligentna djeca uspjevaju u prvim razredima dosta često i dugo da prikrivaju svoje probleme u čitanju i pisanju, tako da se prave teškoće javljaju tek kasnije, u petom ili šestom razredu i to posebno u pisanju u kome ima mnogo pravopisnih i gramatičkih grešaka. Disleksija je jedna od nekoliko specifičnih smetnji u učenju, poteškoća koja je vezana za čitanje i pisanje.
Nije bolest i ne liječi se u doslovnom smislu te rječi, ali je neophodna pomoć logopeda. Ona se javlja i kod nadarene, kreativne i uspješne djece, a i nije rezultat smanjene inteligencije ili problema ponašanja i motivacije”, kaže Danijela Helc.
Prema njenim rečima, simptomi disleksije i disgrafije su teškoće pri čitanju i pisanju (slovkanje, nepovezivanje riječi, izostavljanje slova, zamjena slova ili slogova, neuredan rukopis, teško pronalaženje primjerenog značenja rječi i otežano razumjevanje teksta).
“Odlike disleksije i disgrafije su takođe i otežano izražavanje misli u pisanom obliku, zabune u orijentaciji ‘gore-dole’ ili ‘lijevo-desno’, neprecizno i pogrešno ponavljanje onoga što se čuje, problemi u matematici s nizovima brojeva ili redosljedom matematičkih operacija, problem u orijentaciji ‘jučer-danas-sutra?”, objašnjava Helcova.
Krivci su razni organski, psihički i socijalni činioci
Prema njenim rečima, na pojavu teškoća u čitanju i pisanju utiču razni organski, psihički i socijalni činioci, kao i usporeno sazrijevanje djeteta.
“Dok je normalno razvijeno djete sposobno da ovlada procesom raščlanjivanja cjeline na sastavne djelove (rečenice u rječi, rječi u glasove) za otprilike šest do sedam dana, a srednje razvijeno djete za tri do četiri mjeseca, djetetu s teškoćama u čitanju i pisanju potrebne su jedna do dvije godine. Kod djeteta s disleksijom možemo primjetiti jezičnu slabost, zbog koje će ono, kasnije, imati problema sa sintaksom, semantikom i teško će moći da ispriča neku priču.
Takođe, kod neke djece prisutni su problemi pri raščlanjavanju rječi na slogove i glasove, a važan činilac za sticanje vještine pisanja i čitanja je i spajanje glasova i slogova u rječi”, dodaje Helc.
Već se u predškolskom uzrastu, ističe ona, može predvidjeti da li bi djete moglo imati poteškoća u čitanju i pisanju.
“Nepercipiranjem inicijalnog i finalnog glasa u rječima, tj. ako djete ne uspije da razazna glas od sloga i ne može da spoji određene glasove u rječ, moguće je predvidjeti poteškoće tipa disleksije i disgrafije vrlo rano, već u prvim razredima osnovne škole. Tada se javljaju greške u čitanju i pisanju tipa: omisija (ispuštanja) glasova, tj. slova, supstitucija (zamjena), adicija (umetanja) i metateze (izvrtanja – karakteristična za čitanje napamet, tipična za brzo čitanje bez razumjevanja)”, dodaje Helcova.
Prema njenim rečima, važno je da roditelji znaju da ne smiju djete da proglase lijenim ako izbjegava čitanje i pisanje, kao i da ne zahtjevaju da čita naglas pred grupom.
“Nikako ne treba djete upoređivati s drugom djecom u razredu, niti ga kritikovati zbog neurednog rukopisa. Treba ga ohrabriti da radi polako, ako mu je lakše i otvoreno razgovarati o stvarima koje mu ne idu za rukom. Pohvalite djete za sve što mu ide dobro, sarađujte s učiteljima i objasnite im s kojim i kakvim se teškoćama djete susreće.
Nikako ne razvijati osjećanje krivice ni kod sebe niti kod djeteta jer se tako uništava njegovo samopouzdanje i smanjuje se mogućnost napretka. Podstičite ga u drugim aktivnostima u kojima je kreativan i maštovit”, objasnila je logoped.
Ona kaže da je neophodno javite se logopedu radi tačnog dijagnostikovanja i potrebnog uključivanja djeteta u tretman s vježbama čitanja i pisanja. Takođe, možete reći djetetu da su i mnoge poznate osobe, npr. Tom Kruz, Hans Kristijan Andersen, Čerčil, Leonardo da Viči imale disleksiju.
www.superbeba.com