Iako se mnogima možda ne čini tako, i djeca imaju mnogo briga koje ih tište. Bilo da se radi o školi ili različitim dešavanjima u društvu, stresne situacije mogu prouzrokovati stanje frustracije, čak i kod onih najmlađih. Još veći problem nastat će ukoliko roditelji nemaju razvijenu adekvatnu strategiju koja bi im mogla pomoći.
Novija istraživanja su utvrdila da djeca, iako u većini slučajeva ne žele razgovarati o svojim problemima, strahovima ili stresnim situacijama, ipak žele pomoć roditelja u sučeljavanju sa svojim osjećanjima.
Nekoliko ideja
Naravno, posao roditelja koji želi pomoći u stresnoj situaciji nekada može biti veoma mukotrpan. Nekoliko ideja koje daju poznati dječiji psiholozi mogu pomoći u rješavanju problema. Primjetite da se nešto dešava. Recite vašem djetetu kako ste primjetili da se ne osjeća baš najbolje. Morate paziti da vaš nastup ne izgleda kao optuživanje djeteta zbog nastale situacije. Spontano započnite razgovor i ponašajte se što smirenije. Budite veoma zainteresirani i saslušajte njegovo izlaganje do kraja. Interes, strpljivost i brižnost vam moraju biti glavno oruđe. Držanje lekcije ili osuđivanje njegovih postupaka mogu izazvati samo bijes i ljutnju vašeg djeteta. Pitanje «Šta se dalje desilo?« pomoći će vam da saznate cijelu priču koja je prouzrokovala stanje stresa. Brižno komentirajte izlaganje vašeg djeteta. «Znam da te to mnogo iznerviralo!» ili «I ne čudi me što si nervozan!», samo su neki od primjera uspostavljanja komunikacije koja će rezultirati boljim ponašanjem. Osjećaj sigurnosti i razumijevanja pomoći će vašem djetetu da shvati kako je stres prolazno osjećanje s kojim se suočavaju svi. Mnoga djeca ne znaju riječima izraziti svoje osjećaje. Dajte njihovom trenutnom stanju tačno ime. Ukoliko je vaše dijete nervozno i isfrustrirano recite mu to, jer mu tako pomažete da identificira svoje emocije. Izražavanje osjećaja riječima razvija emocijonalnu svjesnost i sposobnost prepoznavanja vlastitih emotivnih stanja. Dijete koje to nauči svoje će osjećaje izražavati više riječima nego neprikladnim ponašanjem.
Dobre ideje
Predložite aktivnosti koje usrećuju vaše dijete. Ohrabrite ga da smisli bar nekoliko ideja šta bi volio raditi kako bi se osjećao bolje. Djetetovo aktivno sudjelovanje u odlučivanju razvija njegovo samopouzdanje. Podržite dobre ideje i sprovedite ih u djelo. Ponekad je dovoljno samo saslušati i razgovarati o frustraciji djeteta kako bi ono dobilo više samopuzdanja, jer je najvažnije biti shvaćen, zar ne? Ukoliko je moguće, promijenite temu razgovora kada vidite da postižete željeni efekat, razgovarajte o nečem ljepšem i relaksirajućem. Ne pridajite problemu više pažnje nego što je potrebno. Postoje situacije u kojima dijete jednostavno ne želi, uz sve vaše napore, govoriti o svojim frustracijama. Dajte mu vremena i prostora, i naglasite da ste uvijek tu ukoliko se predomisli i poželi razgovarati sa vama. Čak i kada djeca ne žele komunicirati sa roditeljima i dalje bi htjela biti tu i provesti vrijeme u šutnji i ljutnji zajedno s njima. Zato ukoliko vaše dijete nema baš dobar dan, budite tu za njega. Prošetajte, pogledajte zajedno omiljeni crtani film ili napravite njegov omiljeni kolač i vidjet ćete koliko je vaša prisutnost, pažnja i briga velika u njegovim očima.