Svi se sjećamo vrtića, igraonica, razbacanih igračaka, plastelina, vodenih bojica… Bilo bi idealno da vrtić vječno traje jer je to prvi susret djece sa kreativnim radom. I čini se jedini. Čim dijete krene u osnovnu školu, počinje učiti i pisati, kreativnost je potisnuta u drugi plan.
Djeca zapravo stvarajući nešto svojim rukama najviše uče. Na primjer, igrom lego ili bilo kojim kockicama oni nešto stvaraju svojim rukama, uče kako napraviti strukture, kako povezati stvari, igranjem vodenim bojama uče kako se miješaju boje.
Stvarajući, djeca upijaju najviše znanja i to je idealan način učenja koji ne bi trebao stati već u osnovnoj školi. Na žalost, škola funkcioniše drugačije i obrazovanje se svodi na prenošenje informacija, umjesto da se uči istraživanjem i eksperimentisanjem, koje potiče kreativnost.
Potaknuti dijete na kreativnost nije lak zadatak i često nam je lakše suzbiti tu kreativnost nego je potaknuti. Nered u kući je manji, ali je zato dijete uskraćeno za mnoga saznanja do kojih bi došlo samo. Roditelj treba odigrati važnu ulogu u razvijanju kretivnosti i to postavljanjem pitanja tipa „Šta misliš zašto se to dogodilo?“ ili „Šta će se dogoditi ako uradiš to?“ i slično.
Najbolje je djeci nabaviti materijale, alate i sve što im treba da se izraze. Pokažite im razne vještine, tako da sami mogu birati šta je to što ih najviše interesuje. Neka sudjeluju u što više aktivnosti.
Jako je bitno da ih ne forsirate i ne zahtijevate mnogo. Oni sami moraju zavoljeti učenje jer će jedino tako ostati zainteresovani za istraživanje i usvajanje novih sadržaja. Ako ih pretjerano gurate, shvatiti će to kao obavezu i brzo odustati, pa je najbolje naći sredinu. Ono što je vaš zadatak je motivacija i lagano usmjeravanje. Bez obzira na koji način usmjeravate djecu i na koji način potičete kreativnost u njima, sve se svodi na zaokupljanje djeteta i pomaganje da otkrije svoje strasti. Tek tada će moći razumjeti svijet i biti u stanju da razlikuje i bira.