Socijalizacija djece predškolskog uzrasta je jedan od osnovnih problema s kojima se susreću roditelji. Prema mišljenjima stručnjaka što ranije se treba suočiti s vrtićem i problem će biti manji.
Odvajanje od roditelja
Nije rijedak slučaj da se dijete predškolskog uzrasta naprosto ne želi odvojiti od roditelja, čak ni kad su vršnjaci za igru u blizini.
– Kako bi se dijete što uspješnije socijalizovalo, potrebno ga je upisati u vrtić. Vrtić kao vid grupnog odgoja djece, pozitivno utječe na razvoj komunikativnosti, socijalne i emocionalne inteligencije, poboljšava samopouzdanje djece, razvija njihovu samostalnost i daje im priliku da izgrade svoje stavove od malih nogu. Ukoliko dijete tokom susreta sa vršnjacima bez razloga plače, te se ne želi odvojiti od roditelja, ovo ponašanje može se redukovati ukoliko se dijete izlaže boravku i posebno dizajniranoj atmosferi u vrtiću. Na taj način dijete ima priliku da nauči dijeliti prostor, vrijeme, igračke i hranu sa vršnjacima.
Kreativne igre
– Najvažnije od svega je što dijete ima priliku da uči od svojih vršnjaka, postepeno usvaja pravila rada i discipline, razvija osjećaj za sitne odgovornosti, a sve to kroz kreativnu igru. Rezultati, svakako, nisu uvijek očekujući, ali strpljenje, istrajnost i vrijeme su tri osnovna faktora koja roditelji i vaspitači trebaju imati u vidu tokom početnog perioda adaptacije u vrtiću. Budući da je adaptacija starije djece (četiri, pet godina ) u vrtiću sporija i teža u odnosu na mlađi uzrast, potrebno je što ranije preduzeti korake i na vrijeme se suočiti sa ovim problemom.
Jedno je sigurno, početak je težak, ali rezultati upornosti roditelja bi poslije mogli biti itekako učinkoviti.
Kako se roditelji trebaju ponašati:
– Pozitivan stav roditelja prema vrtiću
– Povjerenje u osobe koje će se u vrtiću brinuti za njegovo dijete
– Boravak s djetetom u vrtiću tokom prvog dana
– Aktivno uključivanje roditelja u igru i aktivnosti u odgojnoj grupi
– Redovno dovođenje djeteta u vrtić
– Donijeti stvar uz koju je dijete emocionalno vezano (dudu, flašicu, gazu, dekicu, omiljenu igračku i sl.) i uz koju se može umiriti (tzv. prijelazni objekt).