Penzija je tačka u našem životu kada prestajemo biti zaposleni. U penziju najčešće odlazimo nakon što nam starija dob više ne dopušta da obavljamo poslove koje smo i do sada obavljali ili kada odlazimo na vlastiti zahtjev, a da su pritom ostvareni uvjeti za penziju (godine radnog staža i starosna dob).
Vrijeme za penzionisanje
U većini zemalja ideja umirovljenja zbog starosti uvedena je tijekom 19-og i 20-og stoljeća. Do toga doba radni vijek trajao je do smrti. Razlog doživotnog rada bilo je nepostojanje penzionog fonda, koji nam danas omogućuje da odemo u penziju i imamo osigurana primanja, kao i zdravstveno osiguranje do smrti. Dob penzionera kreće se između 55-e i 70-e godine života, dok je u nekim zemljama starosna granica za penzionere nešto niža za žene nego za muškarce. Na dob umirovljenja također utječe i vrsta posla kojom se osoba bavi, pa tako osobe koje se bave poslovima opasnima po život (npr. vojnici) imaju mogućnost ranije otići u penziju. Međutim, iako postoji najniža dobna granica za odlazak u penziju, ne postoji i najviša. Osoba može raditi do kada se osjeća sposobnom za rad i zadovoljava uvijete koji se od nje traže. Prema tome, još uvijek postoji mogućnost za doživotan, ali i dobrovoljan rad.
Život nakon penzionisanja
Penzionisanje uključuje velike promjene u svakodnevnom životu ljudi. Penzioner se može preseliti, npr. iz grada na selo, gdje se susreće s velikim promjenama u načinu života. Penzioner se i aktivnije uključuje u život svoje obitelji, pa tako više vremena provodi u drugačijim aktivnostima nego prethodnih tridesetak godina. Isto tako postoji i mogućnost odlaska u dom za starije osobe, gdje se osoba susreće s nizom promjena na koje često nije spremna. Nakon nekog vremena provedenog u penziji kod ljudi se javlja pasivnost i dosada. Bitno je nakon penzionisanja zadržati i pojačati socijalne kontakte i aktivnosti. Ono što ljudi najčešće pomisle kada odu u penziju je: “Želim se odmoriti”, no nakon nekog vremena i potrebi za odmor dođe kraj. Tada dolazi dosada koju najteže podnosi okolina u kojoj se penzioner nalazi. Potrebno je i nakon odlaska u penziju pronaći hobije i aktivnosti koje nas zaokupljaju i time nam olakšavaju daljnje funkcioniranje u društvu.
Kada otići u penziju?
Jedina osoba koja zna odgovor na pitanje kada otići u penziju jeste vi sami. Zamislite kako biste željeli da vaša penzija izgleda. Novac, rad, zdravlje, kućanstvo i način života imaju važan utjecaj na način kako ćete provesti penziju. Pokušajte odgovoriti na slijedeća pitanja:
• Koliko novaca ću imati u penziji?
• Koliko novaca će mi trebati za troškove u penziji?
• Želim li putovati?
• Gdje želim živjeti?
• Kakva mi je zdravstvena zaštita?
• Što ću raditi u penziji?
Znate li odgovore na ta pitanja? Odgovaraju li odgovori vašoj zamišljenoj penziji. Dobro razmislite prije nego se stvarno odlučite na odlazak. Nezadovoljstvo sadašnjim načinom života nije nepromjenjivo. Pokušajte sada nešto promijeniti. Uvesti novi način provođenja vremena nakon posla. U penziji možda nećete imati radno vrijeme, ali naići ćete na niz drugih problema koji mogu potaknuti još veću razinu frustracija i nezadovoljstva. Očekujete li da će se okolina baviti vama, varate se. Rijetki su oni koji će svoje vrijeme posvetiti vašim potrebama. Netko bi to nazvao zanemarivanjem, međutim nije. Svoje vrijeme morate sami isplanirati, svoje obaveze koliko god možete morate sami izvršavati. U penziji se kompletno sve mijenja, i u trenutku kada odmaranje zamijeni dosada, tada postoji velika opasnost da ćete postat veliki teret sebi i drugima, što može na kraju dovesti i do ozbiljnih fizičkih i psihičkih problema, a sve s ciljem da budete zabavljeni, tj. da vam se pruži pažnja i zabava, tj. ono na što ste navikli dok ste bili zaposleni, a čega sada nema.
www.psihonet.com