Cesar Millan, jedan od najpoznatijih svjetskih dresera (ili trenera) pasa i terapeuta za pse koji imaju probleme, zagovornik je odgojnih tehnika koje su zasnovane na bihejviorističkoj zoopsihologiji. One podrazumijevaju znanje o tome šta je pseći body language (govor tijela) i poznavanje određenih postupaka prema psima. Millan je postao poznat širom Amerike zbog knjiga i DVD opisa načina na koji on trenira pse, a posebno zbog toga što je savjetovao i Oprah Winfrey, ponosnu vlasnicu barem dva psa.
Njegov je glavni savjet: Ne idite protiv prirode! A tajne, ako se tajnama mogu i zvati jer ih je obznanio milionskom gledateljstvu u televizijskoj emisiji „Šaptač psima“, po kojoj je i dobio svjetski poznat nadimak, su:
Smirenost i sigurnost: Ovaj dreser upozorava vlasnike pasa da prodornost, sigurnost u postupcima prema psima ne znači agresivnost i ljutnju. Dobri vlasnici pasa moraju razumijevati ponašanje svog psa i kontrolirati ga, ali tiho. Tiha kontrola dovodi do potčinjavanja pasa i skoro neposrednog odgovora na upute. Pas je mirni sljedbenik smirenog vodiča.
Vježba, disciplina, maženje… tim redom: Po Millanu, ovo su tri „sastojka“ sreće uravnoteženog psa. Samo ljubav i maženje, čemu je sklono mnogo vlasnika, nisu dovoljni. Prošetajte psa svakog dana, najmanje jedan sat i barem dva puta dnevno. Psu se moraju odrediti granice i pravila, naravno, na nenasilan način. Zanimljivo je da Millan predlaže da pas u šetnju ide ili uz svog gospodara ili iza njega, nipošto ne smije da „vuče“ svog gospodara. Pas svaku takvu poziciju doživljava kao kontroliranje vlasnika, odnosno, ona znači da vlasnik polako gubi kontrolu. Pas koji ne zna „ko je glavni“, nesiguran u preživljavanje, reagira strahom, agresivnošću, fobijama i opsesijama – dakle, problematičnim ponašanjem.
Ravnoteža: Millan nikada ne koristi komande poput sjedi!, donesi!, lezi! Umjesto toga, pokušava da vrati psa u stanje ravnoteže. A to podrazumijeva da je pas ispunjen fizički (vježbom), psihološki (postavljanjem granica) i emotivno (maženjem i ljubavlju koje mu pokazuje vlasnik). Takvog psa imat će jedino dosljedan vlasnik.
Nos, uši, oči… tim redom: Vlasnicima pasa ovaj čuveni dreser savjetuje da se uvijek podsjete da psi nisu kao ljudi, niti kao mala djeca. Mi komuniciramo koristeći, prije svih, čulo sluha (mada se sa ovim ne bi složila većina naučnika – u svakoj komunikaciji dominira neverbalno, kod ljudi to znači – vizuelno). Potom koristimo čulo vida, a čulo njuha tek na kraju. Kod pasa je obratno: prvo dolazi čulo njuha, potom sluha, tek na kraju vida. S tim uvijek treba računati kada im se obraća.
Trening ljudi: Kada pozovu dresera, ljudi obično pretpostavljaju da njihov pas ima problem. Millan smatra da je najčešće obratno: vlasnik ima problem. I onda pomaže ljudima da razumiju svoje vlastito ponašanje te koliku moć ono ima u odnosu na pse. Napokon, savjetuje im da sebe ponovno „istreniraju“ za smirenog i sigurnog vodiča. Tako se, zapravo, „šaptanje psima“ pretvara u edukaciju, pa čak i terapiju vlasnika psa.