POVRATAK U BUDUĆNOST
O tapetama se općenito govori kao o podlozi, pozadini, backgroundu, što u neku ruku znači da ima manji značaj od, recimo slike ili dekorativnog elementa koji stoji na zidu i na njima. Rijetki izuzeci se mogu naći u francuskoj i kineskoj dekorativnoj umjetnosti, gdje su tapete same po sebi – umjetničko djelo. Međutim, čak i to što mirno stoje priljubljenje uz zid znači mnogo, jer zidovi više asociraju na dom, kuću, nego li ono što visi okačeno na njima.
Sve postojanije
Kako poznavatelji historije tapeta kažu, one su imale važnu ulogu u ukupnoj dekorativnoj šemi; izbor tapeta je uvijek utjecao na raspoloženje i stil; one su utjecale na izbor namještaja; bile su u uskoj vezi sa funkcijom prostorije i govorile mnogo o navikama, dobi, statusu, spolu, ukusima ukućana. No, uloga u historiji umjetnosti im je tanana: one češće nestaju nego bilo koji artefakt kulture stanovanja.
Ali, kako tokom historije, tako i danas, traju rasprave i javljaju se dileme: postaviti tapete na zid ili ga dekorirati na neki drugi način. Posebno što se (s pravom ili ne, nije nikada do kraja razriješeno) do koju deceniju unazad vjerovalo da među materijalima u bojama tapeta bilo i otrovnih. Ima ih i danas što smatraju da zid mora „disati“ a one mu to onemogućavaju.
Međutim, još od Willama Morrisa – najznačajnijeg imena u dizajniranju tapeta – one imaju i svoje strastvene zagovarače. Naročito zbog mogućnosti izbora materijala – one ne moraju više biti papirne, jutane, svilene, nego i trščane, plastične, od raznih sintetskih materijala. Uz to ih je sve jednostavnije postaviti, lako se održavaju (uglavnom se peru vodom i deterdžentima), a sve su postojanije.
Planina na zidu
Uzorci su se mijenjali dinamičnije od materijala za tapete: od vrlo složenih slika, koje su bile kopije starih majstora, preko geometrijskih i cvjetnih uzoraka, do velikih foto-tapeta. Foto-tapete su imale jedno vrijeme svoju ekspanziju, ali sa njima treba biti oprezan: tanka je linija koja razdvaja savršeni sklad onog na fotografiji sa stilom i funkcijom prostorije od pravog neukusa. Danas se čak i preporučuje da se izbjegavaju foto-tapete. Takav zid ne dopušta dalju dekoraciju i otežava dizajn cijelog prostora uopće.
Međutim, dizajneri okrenuti informatičkim tehnologijama predviđaju im svijetlu budućnost. Samo što one neće biti na papiru ili tkanini, nego na posebnim digitalnim sistemima – čitav će zid biti tv-aparat, koji će se, kada se isključi, pretvarati u sliku na zidu, pa čak i pokretnu – recimo, u snimak nekog pejzaža sa jezerom, na kojemu se lišće njiše, jezero bljeska, pa čak se čuje i cvrkut ptica. (Takvo što se moglo vidjeti u naučno-fantastičnom filmu Totalni opoziv, a može se i u ovom našem vremenu vidjeti u domovima imućnijih širom svijeta). Kako čežnja za prirodom puno utječe na dizajn interijera, moguće da će se na tim budućim digitalnim tapetama vidjeti uglavnom zelena polja i lijepe plave planine.
Wallpapers
Vrlo je vjerovatno da će u budućnosti ljudi birati i za tapete ono što biraju za ekrane svojih računara (Microsoft je „krivac“ što se i slike za desktope zovu zapravo tapete – wallpapers). A možda, baš kao danas na računarima, u puno domova na zidu bude slavna fotografija – Bliss. Pretpostavlja se da svaki drugi korisnik Windows XP-a na svom monitoru ima sliku sa blagim brežuljkom, duboko plavim nebom i nekoliko čupavih oblaka. Možda ju je i čak svaki korisnik imao, bar neki period. Naprosto, pejzaž djeluje nestvarno i, u isti mah, kao mjesto gdje bi svako želio leći i odmarati oči i dušu. Fotografiju ovog relaksirajućeg mjesta u okrugu Napa u Kaliforniji, napravio je Charles O'Rear iz St. Helene 2000. godine.