Kao uzrok nastanka ove vrste raka spominju se pušenje i dugoročna ekspozicija nekim hemijskim tvarima poput anilinskih boja, benzidina i aromatskih amina. Tzv. “profesionalni rak”, koji čini oko 20 posto svih karcinoma mjehura, razvija se kod ljudi koji rade u tekstilnoj i hemijskoj industriji, štamparijama, metalskoj struci, mehaničara i auto-lakirera. Vrijeme od dugotrajnog izlaganja navedenim hemikalijama do pojave tumora iznosi i 30 do 50 godina. Nema dovoljno dokaza kako konzumiranje saharina i crne kafe povećava rizik. Budući da 80 posto slučajeva raka mokraćnog mjehura nastaje bez poznatog izlaganja navedenim uzročnicima, razumno je pretpostaviti da se može raditi i o stečenim, akumuliranim oštećenjima nasljednog materijala (DNA). Dijagnostika se temelji na simptomima. Dominira pojava značajne količine krvi u mokraći, što nije praćeno bolovima niti drugim smetnjama mokrenja, a urin je najčešće krvav od početka do kraja pojedinog mokrenja. Budući da nema bolova niti drugih tegoba, bolesnici nerijetko zanemaruju taj kardinalan simptom, naročito što krvarenje spontano i prestaje ali se unutar kraćeg vremena ponovo i javlja.
U nekim rjeđim slučajevima pojava krvi u mokraći može biti praćena iritativnim simptomima mokrenja (učestalo mokrenje, male količine izmokrenog urina, pečenje, nemogućnost kontrole nad nagonom za mokrenje – tzv. urgencija). Ovi simptomi, naročito kod žena, gotovo redovno sugeriraju postojanje cistitisa (upale mjehura) što dovodi do kašnjenja s ispravnom dijagnozom te kasnije i lošijom prognozom bolesti.