Porodica i posao
U prošlosti su očevi bili ti koji su imali karijeru – njoj su davali 8-12 sati dnevno, a porodici svega nekoliko sati, a nekad ni toliko. Jednostavno, patrijarhalna šema ovog svijeta odnosi se i na karijere roditelja. I to posebno na odnos porodica-posao. Čak i kada su žene počele izgrađivati moćne karijere i pokazale iznimne vještine balansiranja između porodičnih i poslovnih obaveza, slika „tata radi, mama kuha“ stalno je opstajala.
Međutim, stvari se u posljednje vrijeme mijenjaju. Sve je više muškaraca koji se opredjeljuju da ostanu kod kuće i odgajaju djecu, dok žena zarađuje.
U zemljama u kojima postoje i dobri zakonski okviri za zaštitu porodice, kroz mehanizme zaštite domaćinstva, bračni par obično razmatra i jednu i drugu opciju (mama kod kuće ili tata kod kuće), pa se odluči za racionalniju, odgovorivši na nekoliko važnih pitanja:
– Ko više zarađuje?
– Ko ima bolje zdravstveno osiguranje?
– Čija će karijera više trpjeti zbog odsustva s posla?
– Mogu li oba roditelja uzeti odsustvo (porodiljsko „bolovanje“) na smjenu?
– Da li neko od njih može raditi svoj posao i u kući?
Odgovori na ova pitanja odluče ko će biti kod kuće. Stručnjaci za planiranje karijera su naišli na neobičan rezultat: nekad je logičnije da kod kuće bude otac. Iako muškarci još uvijek nisu u tolikom broju opredijeljeni da budu „domaćice“, ipak ih ima: jedan američki statistički biro dao je brojku od 143.000 očeva kod kuće, što je u odnosu na 5,6 miliona mama malo, ali nije bez značaja. I – nađeno je da imaju slične emotivne probleme kao i žene – usamljenost, teškoće pronalaženja intelektualno stimulativnih aktivnosti i edukacije kako bi ostali u formi za posao, slabljenje mreža poslovnih suradnika i slično. Jedino što muškarci imaju problem pronalaženja sebi sličnih – tata na porodiljskom.
Stay-at-home dads
Ne samo što zakonska regulativa u većini zemalja ne poznaje fenomen očeva kod kuće ili tata na porodiljskom, već se taj, u biti gender-problem, drži u svim sferama života. Najbolje to pokazuje jezik – inače je kao živa tvar i stalno se mijenja, ali ovdje pokazuje neuobičajenu „tvrdoglavost“. Ne postoji čak ni riječ za očeve koji bi željeli stalno biti kod kuće, ne samo kad par ima malu bebu: riječ „domaćin“ označava kod nas nešto sasvim drugo, a riječ „domaćica“ bila bi generalno neprihvaćena – možda samo od strane baš tih očeva koji se opredijele da ostanu kod kuće. Jer, dovoljno tolerantni da izaberu neuobičajenu karijeru, oni su uglavnom i dovoljno tolerantni i da prihvate bilo kakav naziv za nju. Anglofoni su ovaj problem riješili kovanicom „stay-at-home dads“.