Česta bolest očiju s kojom se srećemo u svakodnevnoj praksi upala je očnih spojnica. Očne spojnice dio su vjeđa koji se nalazi s unutrašnje strane kapaka i naliježe na očnu jabučicu, tačnije rečeno na rožnicu. Mogući uzroci upale spojnice su alergije, virusne, gljivične ili bakterijske infekcije. Ako se upala s očnih spojnica proširi na bjeloočnicu krvnih žilica koje se na njoj nalaze, one zadebljaju pa stičemo dojam crvenog oka. Upala očnih spojnica može biti lakša (kataralna) i teža (purulentna ili gnojna), a pojavljuje se kao akutna i kronična. S obzirom na uzročnike bolesti razlikujemo primarnu, sekundarnu i simptomatsku upalu. Znaci bolesti su pojačano suzenje i preosjetljivost na svjetlo dok je sluznica očnih spojnica zažarena i otečena. Pojavljuje se i serozno sluzavi sekret. Poseban oblik upale je folikularni konjunktivitis ili upala limfnih čvorova na unutrašnjoj strani treće očne vjeđe. Konjunktivitis je u većini slučajeva bolan i neugodan, pa će pas pokušavati šapom trljati oko ili će oko trljati o tepih ili nogu.
Općenito gledano konjunktivitis nije opasna bolest, no u uznapredovalim slučajevima infekcije se mogu proširiti i zahvatiti druge dijelove oka. Moguće je pogoršanje vida. Infekcije također mogu uzrokovati i čireve na rožnici što je vrlo ozbiljan problem.
Uvrnuće vjeđa prema unutra ili prema van anatomska je anomalija koju nazivamo entropijum (prema unutra) i ektropijum (prema van). Bolest je urođena ili stečena, a liječi se operacijski.
Upala rožnice ili keratitis pojavljuje se kao duboka ili površinska upala, a može biti kataralna ili gnojna. Rožnica postaje neravna i zamućena, a liječi se antibiotskim mastima i u kasnijoj fazi kortikosteroidima.
Glaukom ili zelena mrena vrlo je česta bolest u pasa, a označuje ga visok tlak u očnoj jabučici. Kada taj tlak poraste, dolazi do oštećenja unutrašnjih struktura u oku. Povišenje tlaka u oku u konačnici uzrokuju sljepoću. Glaukom nastaje jer je poremećen protok očne vodice. Očna se vodica neprestano proizvodi i ukoliko ne otječe, tlak počinje rasti. Što je više tekućine unutar očne jabučice, ona se širi. Očna je jabučica dovoljno jaka pa ne može puknuti, ali jačina tlaka unutar oka djeluje na samu njegovu strukturu. Glaukom može biti primarni ili sekundarni. Primarni se glaukom pojavljuje u životinja koje imaju sklonost toj pojavi (najčešće su to anatomski preduvjeti), a češći je u nekih pasmina. Glaukom je najčešći iza druge, treće godine života i poslije. Sekundarni glaukom nastaje kao posljedica ozljeda oka koje su čest uzrok upale, ali i kao posljedica tumora, intraokularnog krvarenja ili luksacije leće. Rani znakovi glaukoma koje bi vlasnik psa mogao zamijetiti su bol, proširene zjenice, izraženije krvne žile na bjeloočnici. Jedno oko može djelovati veće od drugog. Bol ili neka druga smetnja mogu se prepoznati ako pas trlja šapom po oku. Važno je reći da se glaukom, poglavito primarni, u početku pojavljuje samo na jednom oku, pa ako zapazite proširenu zjenicu na jednom oku, treba pomisliti na glaukom. Psa treba što prije odvesti veterinaru. Ipak, prije nego što ljubimca odvedemo veterinaru potrebno je održavati higijenu oka i okolice oka, čime umanjujemo mogućnosti nastanka bolesti oka i očnih spojnica. Premda je usmenom predajom među mnogim vlasnicima pasa i mačaka raširena informacija čime i kako čistiti oko i područje oko očiju, treba reći da mnoge od tih metoda, najblaže rečeno, nisu djelotvorne, a neke su i upitne. Stoga savjetujemo da se pri izboru preparataza tu namjenu vodimo dobrim iskustvima stečenim u veterinarskoj praksi, a dobro iskustvo pokazalo je da je VAPET Tear Stain Remover preparat izbora.
Bolesti kože, alergije i atopije
Koža je najveći organ tijela. Temeljna zadaća kože je štititi organizam od vanjskih utjecaja i obavljati brojne fiziološke zadaće. Koža je granični organ koji dijeli vanjski od unutarnjeg svijeta. Pod utjecajem unutarnjih, zdravih i nezdravih procesa, ali jednako tako i pod utjecajem vanjskog svijeta izložena je svim mogućim agensima koji nas okružuju. Koža je izložena toplini i hladnoći, a preko nje i cijeli organizam pa zato mora termoregulacijom očuvati optimalnu temperaturu u kojoj organizam funkcionira. Izložena je ozljedama, mehaničkim, kemijskim i toplinskim, čime se otvaraju vrata kroz koja mogu ući različiti izazivači bolesti i uzrokovati opće promjene. Potom je trajno izložena brojnim gljivicama, bakterijama i virusima koji, čim na trenutak oslabe obrambene snage, uzrokuju velik broj bolesti koje teže ili lakše liječimo. Dio kože je i dlačni pokrivač ili krzno kojim je tijelo psa ili mačke pokriveno i koje također ima svoju važnu zadaću. Osim ljepote štiti kožu i sudjeluje u termoregulaciji. Samo zdrav organ ili dio organa može u cijelosti obavljati svoju prirodnu zadaću.
Dakle, da bi dlaka bila lijepa i da bi mogla služiti zadaći koju ima, mora rasti iz zdrave kože. I koliko god bilo psećih pasmina, čistokrvnih ili mješanaca i križanaca, vjerojatno toliko ima i oblika, boja i kvalitete dlačnog pokrivača. To je važan podatak koji se mora uzeti u obzir pri odluci o izboru psa ili mačke. Nije naravno svejedno ima li pas ili mačka krzno koje se mora svakodnevno češljati i raščešljavati ili ga nema. Pri lakšem raščešljavanju pomoći će šamponi koji ne mrse dlaku, već je omekšavaju i time olakšavaju češljanje. Takav je i VAPET shampoo anti tangle na bazi lavande i kokosa.
Ne pokaže li vaš napor u svakodnevnom raščešljavanju psećeg krzna željeni rezultat, nastat će dlačni čvorovi ili gvalje koji ljubimcu čine velik problem. Koža ispod te dlačne nakupine slabo diše, a nastaju i upalna stanja koja svrbe, peckaju i uopće iritiraju psa. Tu će pomoći VAPET shampoo calming umirujući šampon na bazi kamilice i kadulje. Ispod tih nakupina dlake često nalazimo buhe koje dodatno kompliciraju postojeće stanje, koje se rješava jedino šišanjem. Češljanjem, vlasnici će zapaziti promjene na koži poput promjene boje, gubitka dlake ili upalne promjene koje se najčešće očituju crvenilom, prhutanjem, ranicama ili sitnim gnojnicama. Uočena promjena ne znači nužno i bolest, no ako su promjene opsežnije, odvedite psa na pregled. Kupanje ne rješava nastali problem. Samo četkanje uklanja najveći dio prljavštine. Prečestim kupanjem oštećujemo površinski zaštitni sloj, što povećava rizik od nastanka bolesti. Dobar izbor hrane koja u sebi ima sve važne sastojke jedan je od glavnih čimbenika u očuvanju zdravlja kože i dlake.
Ekcem je jedan od čestih termina koji se rabi u opisu bolesnog stanja kože. Koliko god je često u uporabi, toliko ga je teško definirati i do kraja jasno formulirati što je on zapravo, koja je njegova priroda i uzroci. Ekcemom u pravilu najčešće nazivamo dermatozu kojoj ne znamo uzrok. Ekcem najbliže možemo opisati kao upalnu površinsku kožnu bolest sa svrbežom koja počinje crvenilom i osipom. Nakon pucanja mjehurića površina kože je vlažna i stvaraju se kraste. U kasnijem stadiju prevladava crvenoljubičasta boja kože i česta hiperpigmentacija. Upala kože ili dermatitis u biti je obrambena reakcija protiv vanjskih i unutarnjih destruktivnih čimbenika. Uzročnici upale kože mogu biti traumatski, infekcijski, toksički, alergijski, parazitarni, gljivični, kontaktni, seboroički, atopički i neurogeni. Tijek upale može biti akutni, subakutni ili kronični, a klinička slika prepoznatljiva je po crvenilu, oticanju, vlaženju, svrbežu ili žarenju, nastajanju krasta i ostalim florescencijama. Liječenje je, ovisno o uzrocima bolesti, najčešće dugotrajno, a u pravilu je uspješno ako prepoznamo uzrok bolesti. Piodermija označuje gnojnu upalu kože koja može imati nekoliko oblika. Češće obolijevaju kratkodlake pasmine i mladi psi, a različiti čimbenici poput seboreje, šećerne bolesti, debljine, hormonske neravnoteže te parazitarnih i infekcijskih bolesti pogoduju nastanku piodermije.
Seboreja je pak kronična kožna bolest čije je obilježje ljuskanje i pojačano izlučivanje loja. Klinički razlikujemo lokalizirani i generalizirani oblik, a prema eflorescencijama dijelimo je na suhu i masnu seboreju. Generalizirani oblik, pa u određenoj mjeri i lokalizirani, prepoznatljiv je po veoma neugodnom mirisu na užeglu mast, a osim po koži može biti i u vanjskom zvukovodu. Uzročnici te bolesti nisu do kraja poznati, a pripisuju se poremećenoj mijeni tvari, bolestima žljezdanog sustava, probavnim poremećajima, kožnim nametnicima, nasljednim čimbenicima, nedostatku vitamina B skupine pa i klimatskim promjenama.
Alergija je u najširem smislu promijenjena reakcija organizma zbog ponovljenog djelovanja istovrsnih podražaja. Često kao sinonim za alergiju uzimamo pojam hipersenzibilizacija. Dijagnostika alergijskih bolesti nije jednostavna, a dobro uzeta anamneza prema propisanom protokolu vodi nas prilično blizu. Danas se primjenjuju i alergijski testovi koji pomažu u određivanju uzroka alergije. Klinički razlikujemo alergijske bolesti kao generalizirane alergijske reakcije i anafilaktički šok kao najteži oblik bolesti, potom alergije dišnog sustava, alergije kože i alergije na lijekove. Alergijske bolesti liječimo uklanjanjem izazivača alergijske reakcije, desenzibilizacijom te različitim lijekovima koji djeluju na mehanizam antigenantitijelo. Alergijske bolesti ne treba podcjenjivati. One čak mogu i iz jednoga blagoga kliničkog očitovanja naglo prijeći u generalizirani oblik koji ugrožava život. Zato se o svakoj promjeni koja bi upućivala na alergijsku reakciju treba posavjetovati s veterinarom.
Zdrav zivot /Piše: dr. sc. Vladimir Pezo, dr. vet. med.