Definicija
Vjerojatno nema osobe u svijetu koja se nikad nije srela s osobom koja ima poteškoća s mucanjem. Mucanje je poremećaj govora u kojem je normalan tok govora prekinut ponavljanjem i produljivanjem govornih zvukova, slogova ili riječi. Također mucanje možemo definirati kao poremećaj u tečnom govoru kada osoba zna što želi reći, ali njeni govorni mišići i organi (govorni centri u mozgu) nisu dovoljno usklađeni da bi ta riječ bila izgovorena. Mucanje je staro koliko i govor. Poznato nam je da su se mucanjem bavili čak i u antičkoj grčkoj. Aristotel i Hipokrat su smatrali da mucanje nastaje uslijed poremećaja govornih i dišnih organa. Kroz povijest su se mijenjala i mišljenja i priroda mucanja još uvijek nije do kraja poznata. Tako su u srednjem vijeku u doba inkvizicije mucanje tumačili kao useljenje zlog duha u ljudsko tijelo. S razvojem zanimanja za znanost u 18.vijeka mucanje se tumači kao posljedica bolesnog jezika i organa za govor. Tek početkom 19.vijeka, kad su teoriju počeli proučavati u praksi, naučnici su došli do zaključka da bi mogući uzroci mucanja mogli biti neuro-psihički poremećaji. Statistički podaci govore da 1% svih odraslih osoba i 2-3% djece pate od mucanja. Najprošireniji oblik tog poremećaja je i tzv. “razvojno mucanje”, odnosno mucanje koje se javlja u razvoju djeteta. Dječaci pate od mucanja češće nego curice što dokazuje sporije sazrijevanje i veću osjetljivost živčanog sistema. Uzroci mucanja nisu dovoljno istraženi ali s napretkom medicine i spoznaje o nastanku mucanje će biti jasnije. Dosadašnja istraživanja su pokazala da mozak osobe koja muca radi na drugačiji način od mozga osobe koja ne muca. U osobe koja muca dolazi do privremenog nesklada u radu mišića koji su neophodni za govor.
www.trudnoca.net