Nositi ih i nositi se s njima
To je vrijeme koje je trebalo biti lijepo i može biti takvo, samo ako žena, kada kupuje sa djecom, na umu ima nekoliko stvari:
• Djeca imaju granice. Sjeti se potreba djeteta koje su neovisne o kupovini. Dijete se može umoriti, ogladniti, suviše se uzbuditi zbog kupovine; nekad mu je potreban san, malo svježeg zraka, malo trčanja, a nekad i zagrljaj ili poljubac. Ako nije zadovoljno, postaje nervozno, nestrpljivo, nestašno. Zadovoljiti im neku od ovih potreba, bar nakratko, može osigurati mirnu dalju kupovinu.
• Djeca su radoznala. Ona svijet oko sebe spoznaju svim čulima. Privući će ih skoro sve, boja, oblik, građa svega što stoji na policama u trgovini. Dijete želi sve dodirnuti. Ponekad mu to i dopusti – ako nije nešto lomljivo, daj mu na trenutak proizvod da ga pridrži u rukama, a onda ga skupa vratite na mjesto. Ono želi sve vidjeti, a da promatra, bez doticanja, možeš mu uvijek dozvoliti. Pitanje je imaš li ti dovoljno vremena za takvu kupovinu i ako nemaš, možda je bolje da ne vodiš dijete. Znatiželja djeteta je zdrava, normalna i mora se ukalkulirati u vrijeme kupovine.
• Bebe se vole nositi: Vjerovatno znaš da je zrak u trgovinama klimatiziran i suh, što doprinosi da bebe i sasvim mala djeca brzo ožedne. Ako to imaš na umu, nećeš zaboraviti bočicu sa vodom, čajem ili mlijekom. Bebe vole da se nose, ne vole se stavljati na kolica, a nije ni poželjno. Taj se problem može riješiti ring-slingom ili nosiljkama.
• Maleni vole trčati: Ako malo dijete trči po prodavnici, zaustavi se, uzmi ga za ruke, zagrli, objasni mu da mora biti u tvojoj blizini, gledajući ga pravo u oči. Prisustvo velikog broja odraslih ljudi može ga plašiti, a i ti možeš biti prestravljena mogućnošću da se izgubi u masi. Zato je dobro staviti ga u sjedaljku na kolicima: dijete u dobi od dvije-tri godine umiruje to što se vozi i što sve može gledati sa povišenog položaja. U toj dobi zaista uživaju kada se voze na posebno napravljenim dodacima za korpu, a nerijetko žele i oni gurati svoje korpice sa zastavicom.
• Mora ih se uključiti u izbor. Malu djecu treba okupirati izborima, pitati ga, na primjer: Koji sok bi ti više volio? Koje ti se pahuljice čine boljima? Možeš malo raspravljati sa njim zašto je nešto što si ti odabrala bolje. O svemu što staviš u korpu možeš govoriti, to je kao da mu daješ male lekcije iz vođenja domaćinstva. Odraslije dijete možeš pustiti da ide ispred korpe i istražuje, da ti priopćava cijene ili asortiman. To je njemu vrsta učenja kroz zabavu, tebi olakšanje – stalno ti je pod kontrolom, a uštediš i vrijeme.
• Izbjegavaj gužvu. Kupovanje u špicama ili vikendom i inače može biti stresno. Ako su djeca s tobom, može postati haotično. Zato biraj vrijeme za kupovinu s njima u jutarnjim ili ranim večernjim satima. Smirena kupovina ostavit će ti dovoljno energije da kreativno ispuniš vrijeme sa djetetom i zadovoljiš sve njegove potrebe.
• Kasa je izazov. To što se na kasi nalaze sitnice vrlo privlačne, živih boja, uvijek nove (čokoladice, žvakaće gume, igračke) koje mame djecu, izazov je za mame s djecom u kupovini. Iako je teško i rezultat je neizvjestan, treba probati sa objašnjenjem: „Čokoladice su ukusne, ali nisu baš zdrave. Vidi, kupili smo sokove i pahuljice, zasladit ćemo se kod kuće.“ U svijetu zbog toga postoje tzv. child-proof kase, kase bez proizvoda za djecu, ali su obično u centrima udaljenim od grada.
• Reci „ne“ kad je potrebno. Pedagog John Holt je negdje napisao: Nema razloga zbog kojeg ne bismo djeci rekli „ne“, na isti ljubazan način na koji im kažemo „da“. Uz obavezan osmijeh, a ako je potrebno i uz zagrljaj. Dijete mora znati da si na njegovoj strani, čak i ako mu nešto uskraćuješ. Reci mu da ćeš to što je tražio dodati na listu njegovih želja kod kuće i jednom mu to i kupiti.
• Kad tebi prekipi, napravi pauzu. I ti imaš limite. Ako osjetiš da pucaš po šavovima, da ti kupovina postaje mora, a ne užitak, napravi pauzu. Reci djeci da ne bi bilo loše malo izaći van – dio kupljenih stvari možete odmah odnijeti do auta ili skloniti korpu kod pomoćnog osoblja trgovine. Kada se smiriš, nastavite.
Malo želje neka ostane
Djeca se ponašaju kako se mi ponašamo prema njima. Ako djetetu uobičajeno posvećuješ dovoljno vremena, ako mu daruješ pažnju bez zadrške, ako si strpljiva s njim i imaš razumijevanja, i ono će imati dovoljno strpljenja za sve izazovne situacije, pa i kupovinu. Dijete koje se inače suočava sa stresnim situacijama bez emocionalne podrške, i kupovinu će učiniti stresnom.
Mame su osjetljivije na kupovinu, ali vjerovatno imaju više snage da učine stvari koje su dugoročno dobre za dijete. Tate novog doba će prije pokleknuti i kupiti stvar koju dijete traži, neovisno o tome da li je dijete treba. Mame su čvršće i znaju reći „ne“ kada to i treba. Znaj da si ti češće u pravu i bolje znaš da djeci ne treba sve kupiti, iako će ona doista sve željeti. To ne treba činiti, ne samo da ne bi u budućnosti umjesto potpune i sretne ličnosti postali samo nervozni konzumenti. Djeci treba ostaviti malo čežnje, malo želje koja tiho tinja, kao kakav mali, ali važan motiv da nekad u budućnosti uspiju sama nešto steći. Neka nešto i sanjaju.