Dojke su danas postale suviše seksualizirane. Desio se čudan obrat: kao seksualni fokus, ženske grudi se bestidno žele vidjeti i izložiti pogledima, dok dojenje, ona funkcija kojih se ne bi trebali stidjeti ni žena, ni muškarac, izaziva nelagodu. Jezik medicine zvuči ozbiljno, strogo, precizno; hladan je, ali je jezgrovit i jednostavan. Kada se dojke definiraju jezikom medicine, nema ni društvene, ni intimne dileme, nema protesta što je neka žena otkrila previše, nema ženskog jada što ne može otkriti previše. Medicina kaže: dojka je složena žlijezda od 20-25 manjih žlijezda. Dojke imaju i muškarci, ali kod njih se u pubertetu prestaju razvijati. Horor milijardi Barbika. Nećemo se rugati psihoanalizi, pa se baviti oralnom fiksacijom muškaraca, a ne treba ni u šali reći da oni možda imaju zavist za dojkom, u stilu psihoanalitičke pretpostavke da žene imaju zavist za penisom. Ali, mi vjerujemo da kod mnogih muškaraca postoji neka vrsta opsesije našim dojkama, zbog čega mi postajemo opsjednute, pa tako savremeni kult izopačenog tijela još više snaži. Razlog je nakaradna, pop-kulturna, a u našim krajevima turbo-folk (ne)kulturna i užasavajuće nametljiva slika žene, po kojoj ona, da bi je se doživljavalo kao lijepu, mora imati dovoljno velike grudi. Možda neki u svemu vide oživljenu simboliku materinstva i plodnosti, kakvu prepoznaju historičari umjetnosti u preuveličanim dojkama i stomaku na figuri Wilendorfske Venere. Ali kako objasniti činjenicu da će se na ženu koja je podojila dijete na klupi u parku sasuti drvlje i kamenje šokiranih muškaraca koji su tim parkom šetali? Zar nisu ugledali sliku materinstva u najčistijem obliku, golo materinstvo? Istodobno će oči tih istih muškaraca iskočiti na federe kada ugledaju silikonske slike i prilike, kojima su preplavljeni svi izlozi i ekrani. Komentar čitatelja Jacquesa Volkerena, objavljen u web-magazinu 007 Breast, neko može uzeti kao dokaz da nemaju svi muškarci opsesiju ženskim grudima, a neko kao izuzetak koji potvrđuje pravilo, ali je taj komentar izvrstan putokaz ženama. Kaže Jacques: „…žene su mnogo kritičnije u pogledu svog izgleda od muškaraca. Za mene je sve jednostavno: ako mi se žena sviđa, prihvatam njene grudi kakve jesu, od onih koje praktično ne postoje, do onih prevelikih. Ne postoje savršene grudi, postoje milijarde divnih žena na svijetu, sve različite. Pomislite samo da je u svijetu oko 3,3 milijarde Barbika, sve iste… To bi bio pravi horor!“
Centar bebinog svijeta
Činjenica je, međutim, da malo muškaraca i malo žena danas ženske grudi vidi kao izvor majčinog mlijeka, malo ih prepoznaje u grudima savršeno utjelovljenje najdublje i najmoćnije veze poznatog univerzuuma – veze majke i djeteta. Dojke su postale suviše seksualizirane i desio se čudan obrat: ženske grudi se kao seksualni fokus žele vidjeti i izložiti pogledima, dok dojenje izaziva nelagodu. Tome je dokaz i što je mnogima riječ dojka, koja naznačava tu funkciju, postala smiješna i neugodno ju je izgovarati, dok je žargon dopušten i poželjan, pa se cice, dude, sifoni, baluni, itd. mogu čuti i čitati na svakom koraku. A dojenje je čudo. Kada se to kaže misli se na čitav svijet dobroga i lijepoga koje donosi i djetetu i majci. Može se početi od prvog majčinog mlijeka – kolostruma, koje se luči prvih nekoliko nedjelja, bogatog ugljikohidratima, proteinima, niske masnoće. Puno je antitijela, pa jača temelje imunološkog sistema, tako da ga zovu i prirodnom vakcinom. Mnoštvo je tih, do savršenstva svrhovitih, sastojaka u majčinom mlijeku. Ono sadrži i hormon holecistokinin koji stimulira lučenje probavnih enzima pankreasa i žuči, potpomaže osjećaj sitosti, a izaziva i pospanost, kako kod bebe, tako i kod majke. Ali, čudo nije samo u tome što kroz kanale u režnjevima dojki curi mlijeko ka ustima dojenčeta, osiguravajući mu fizički opstanak. Kroz čin dojenja stvara se i jača veza majka-dijete, ljubav koja je u temelju emocionalne stabilnosti čovjeka. Majčine grudi su centar sveg bebinog života. Dojke bebi nisu samo hrana, već izvor sigurnosti i ugodnosti. Ova veza počiva na hormonu kojeg i zovu hormon ljubavi – oksitocinu. On se oslobađa pri dodiru kože na kožu i stvara umirujući osjećaj te osjećaj blagostanja. Majci koja doji bebu čini se da ima baš sve na ovom svijetu! Žena koja doji je sretna i zadovoljna. Ako želi da doji bebu, ne razmišlja: Jesu li mi dojke prevelike? Ili su premale? A možda nisu lijepog oblika? Grudi nisu accessories. O tome misle milioni ostalih žena. I, k tome, misle kako da promijene oblik ili veličinu dojki, jer su uglavnom nezadovoljne. I ponekad se odluče posjetiti estetskog hirurga. Ali, ma što mislili o moćima savremene estetske hirurgije, većina medicinskih stručnjaka iskreno i jednostavno će reći: U tijelo nije dobro ništa „ubacivati“. Svaki implantat je strano tijelo za organizam i otvara mogućnosti infekcija ili neuobičajenih imunoreakcija. Hirurške kozmetičke intervencije na dojkama preporučljive su samo u medicinski opravdanim slučajevima, recimo kada se radi nadoknada tkiva dojke odstranjenog zbog raka ili uklanjanje tkiva prevelikih grudi čija težina izaziva bol u kičmi itd. U drugim slučajevima, kažu oni, žena koja se odlučuje na operaciju, trebala bi dobro razmisliti. Riječi opreza, međutim, zaglušuje marketinška buka hirurga-trgovaca i navodno zadovoljnih žena koje su išle na operaciju povećanja grudi. Samo u Americi 2007. godine urađeno je preko 400.000 ovih operacija. Ono što zabrinjava je sve veći broj mladih žena, pa čak i maloljetnica, koje žele veće grudi. Žene su svojih tijela gospodari i šta će koja od svog tijela učiniti njena je stvar. Međutim, kada se mlade i zdrave djevojke, koje se još traže u svijetu haotičnih vrijednosti, odluče da mijenjaju tijelo, onda je to zabrinjavajuće.
Možda trebaju sačekati tren kada njihove grudi neće biti samo nešto što je gotovo kao accessories, modni dodatak, toliko dio otuđenog svijeta, da se čini da i ne pripadaju ženi. Trebaju sačekati tren kada grudi neće biti samo fokus muških pogleda, nego fokus jednog novog života: tren kada prvi put na njih prislone svoje novorođenče. Tada im neće biti važno. Ko tada ne bi zapazio i jezičko čudo: latinski termin za majku je mater, a za dojku, žlijezdu po kojoj je čitav rod sisara dobio ime, glasi mamma!
Neovisno o tome da li se radi o muškoj ili ženskoj opsesiji, izmijenjena predodžba ženskih grudi na Zapadu dosegla je nevjerovatne razmjere. Ekstreman primjer neinformiranosti žena, a koja je doprinijela toj predodžbi, navodi profesorica Katherine Dettwyler u izvještaju o kampanji podrške dojenju u gradu Edmontonu. Ona navodi koliko je 1993. godine jedna od njenih studentica bila iznenađena kada je čula da ženske dojke imaju biološku funkciju i pitala: „Hoćete da kažete da su ženske grudi kao kravlje vime?!“ Radi se o Kanadi, o 20. stoljeću, o ženi koja je imala srednju školu! S druge strane, u tzv. nerazvijenom svijetu, kojeg u dokumentarcima često prepoznajemo po ženama golih grudi, nalazimo suprotna shvatanja: tamo je biološka funkcija dojki jasna svima, dok seksualne gotovo i nema. Autorica naučno-popularne knjige o opsesiji grudima iz ženske perspektive, Carolyn Latteier spominje priču mlade antropologinje koja je radila istraživanje među ženama u Maliju. Jednoj je tamošnjoj mladoj majci objašnjavala opsjednutost muškaraca Zapada ženskim grudima, na što je Malijka pala na tlo od smijeha, pitajući: „Hoćete da kažete da se tamo muškarci ponašaju kao bebe?!“
Bočica kao norma
U današnjem svijetu ima mnogo žena koje ne žele dojiti ili koje prerano odustaju od dojenja. Zašto je to tako? Razloga ima više, a većina stručnjaka izdvaja ove: Hranjenje bočicom doživljava se kao norma. Na TV-u, u filmovima, na plakatima, svugdje ćete vidjeti lijepu mladu majku kako hrani dijete bočicom. Dok je refleks sisanja kod bebe urođen, majka mora učiti da doji, tj. dojenje jest prirodno, ali nije urođeno. A kako će mlada majka učiti dojenje u svijetu prepunom bočica? Uz uvjerenje da je bočica pravi način hranjenja ide uvjerenje da je dojenje zastarjelo i ružno. Žena nema podršku. Ovaj je razlog isprepleten sa čitavim izokrenutim obrascem doživljavanja ženskih grudi. Ako muž ili prijateljice sugeriraju ženi da će joj se izgled grudi iskvariti, ona će lako odustati od dojenja. Neinformiranost i nedostatak stručne medicinske pomoći odmažu ženi kada se nosi sa problemima koji mogu nastati u početku dojenja. Posebno se izdvajaju bolne bradavice ili bolno dojenje. Ponekad zdravlje ženi ne dopušta dojenje, ali u tom slučaju nije uzdrmana njena odlučnost ili volja i bočica je izlaz. Činjenica da još nije ustaljena praksa da se beba po rođenju spusti na majčine grudi, otežava učenje dojenja.Zablude o tome koliko dugo treba dojiti, gase želju žene da doji. WHO savjetuje hranjenje djeteta isključivo dojenjem prvih šest mjeseci, preporučuje nastavak dojenja uz drugu hranu do godine dana, te napominje da se dojenjem može nastaviti i poslije godine – onoliko koliko dijete i majka žele. I pored toga, neke žene misle da je dovoljno mjesec dana, druge – šest nedjelja.Sebičnost je teška riječ, još teža pojava, na sreću rijetka, ali uočena je: neke žene ne žele dojiti da bi se što prije mogle vratiti prijašnjem životu i brizi o sebi.Povratak na posao je društveni, a ne subjektivni problem: žena je nekad prisiljena da odustane od dojenja zato što se vratiti na posao, a poslodavac joj nije omogućio nikakav poseban status i pauze za dojenje. Erogena zona
Pretjerana seksualizacija dojki zaslužuje kritike, pogotovo kada joj žene podlegnu. To ne znači da treba da zanemarimo njihovu ulogu u seksualnom činu, jer je potvrđeno da su ženske grudi – jedna od naših erogenih zona, onih tačaka na našem tijelu koje su vrlo osjetljive na dodir, i koje na stimulaciju normalno izazivaju seksualno uzbuđenje. Zanimljivo je da utvrđeno da se manje grudi lakše seksualno stimuliraju.