Zašto djeca lažu, kako prepoznati i sprečiti njihove male laži? Treba imati na umu da djeca ne shvataju da u stvari lažu, sve dok im mi ne ukažemo na to. Dječije laži jesu beznačajne i sitne, ne škode mnogo. Međutim to ne znači da treba da ih prešućujemo, da se mirimo sa njima, misleći jednostavno da je to faza kroz koju svako dijete mora proći. Ne usmjerimo li djecu u željenom pravcu te male laži mogu postati navika ali isto tako i nešto u šta dijete slijepo vjeruje.Pri hvatanju u koštac sa ovim problemima zaboravite na viku i prijetnje koje mogu izazvati traumu i kontra efekat već pokušajte sa razgovorom. Sitne laži počinju negdje oko treće godine djetetovog života. Treba shvatiti da ono ne razumije laganje, niti je svjesno da laže, sve dok mu vi ne ukažete na to. Laganje je izražajnije kod djece koja su fizički zlostavljanja, jer oni laž vide kao jedini izlaz od kažnjavanja i situacija koje svakodnevno proživljavaju.Dakle, djeca većinom lažu da bi izbjegli bilo kakvu kaznu. Svejsni su greške i pribjegavaju laganju ili krivnju prebacuju na drugog kako bi ostali nekažnjeni. Dijete laž doživljava kao blago iskrivljenje istine a veliki problem nastaje kasnije, kada to krivljenje istine uzme maha, kada se ne zaustavi u njegovoj najranijoj dobi i kada dijete shvati da laganjem može manipulirati i dobiti sve što poželi. Da ne bi došlo do toga maloj djeci treba stvarati karakter, ukazivati na laž, jer oni sami nisu u stanju izvući se iz laganja bez pomoći odraslih. Njihove laži znaju biti neodoljive i slatke, ali nikada nemojte dozvoliti da vam se previše svide jer time odobravate fazu laganja koja kasnije preraste u ozbiljan problem. Djeca ponekad lažu i da bi vas navela na ragovor, da bi spoznala šta mislite o pojedinim situacijama i reakcijama. Dijete laže da bi se umililo roditeljima, da bi se dodvorilo prijateljima u igri. To su prvi koraci u laganju kada dijete svjesno ne govori istinu da bi se dopalo roditeljima ali i cijeloj okolini. Međutim i nažalost, dijete većinom laže iz straha. Djeca u čijim je porodicama fizičko kažnjavanje svakodnevnica, rijetko govore istinu. Za takvu djecu istina je bolna i strašna, jer istina vodi ka batinama. Sklonost djeteta lažima se razvija i napreduje iz dana u dan, što je zapravo naša greška. Mi stvaramo lažljivo dijete jer ga upravo mi kažnjavamo za istinu koja nam je teško prihvatljiva. Da bi to izbjegli, prije svega, roditelji treba da prihvate istinu ma kakva ona bila, da ohrabre dijete, jer je to jedini put za odgajanje i stvaranje istinoljublja u dječijem karakteru. Dijete laže često i zbog naših prevelikih očekivanja. Na primjer, često će donijeti kući crtež koji nije njegov, reći će da je uradilo nešto što nije jer zna da mu slijedi divljenje i lijepe riječi. Zna da će na našem licu vidjeti ponos. To je laž sa ciljem stvaranja realnosti što ljepše i pozitivnije, realnosti u kojoj je dijete junak, što je zapravo bijeg u zamišljeni svijet. Djeca lažu i kada im se ne sviđa realna situacija. Ukoliko u porodici ima problema, svo vrijeme koje provede van kuće, dijete stvara zamišljenu sliku porodične idile i o njoj priča. Sljedećii motiv laži je poistovjećivanje sa idolima i zamišljenim likovima, bilo da se radi o likovima iz bajki, iz omiljenih serija, ili samo likovima koje vide ili čuju i koji im se zbog nekog razloga svide. Često takve likove djeca doživljavaju kao svoje najbolje prijatelje te o njima pričaju kao o osobama iz okoline. Vrlo lako je propoznati kada dijete govori neistinu. Tokom razgovora izbjegavaju pogledati u oči, prekrivaju usta dok govore, spuštaju pogled, vlaže usne jezikom, trljaju nos, grebu se po glavi ili licu kada govore, te se često iskašljavaju. Dakle, ne trebate biti dječiji psiholog da bi primijetili da je vaše dijete ušlo u fazu laganja. To prihvatite kao dio odrastanja, s tim da je vrlo važno da na najsuptilniji mogući način počnete ispravljati njegove neistine, da ga usmjeravate da istina nikada ne može biti loša, da ga volite bez obzira kakva je prava istina. Laž je loša i ona stvara probleme, to je nešto što dijete treba da shvati jer ukoliko ne reagujete, ma koliko simpatična i smiješna bila laž, činite loše svom djetetu, koje zapravo tako nastavlja da živi u laži.