Vaše djete je presporo, laže, mokri u krevet, grize nokte – vrijeme je da djelujete. Da biste rješili probleme ili poremećaje u ponašanju, najbolji način je, savjetuje dječija psihološkinja Gerlinde Ortner, terapija bajkama. Kroz čarolije iz priča, igrajući se, djeca se bave svojim problemima i aktivno rade na svom ponašanju.
Djeca se od malih nogu susreću sa raznim strahovima i problemima, a dosta roditelja ne zna kako da se uhvatiti u koštac sa tim. Iz neznanja, mnogi često djeluju suprotno psihičkim potrebama svog djeteta, a ponekad pokazuju i premalo razumjevanja. Mnogim je roditeljima takođe teško motivisati djete na odgovarajući način.
Da bi ispravno motivisali djete, zahtjevi koje roditelji postavljaju djetetu trebalo bi da budu i prilagođeni djetetovim mogućnostima i sposobnostima.
Upravo su bajke vrlo pogodne za prevladavanje mentalnih barijera između roditelja i odraslih. Bajke na djecu ostavljaju snažan utisak, a djeca se, prema iskustvu, poistovjećuju sa junacima priča te s oduševljenjem preuzimaju ponuđene ideje i prijedloge za rješenje problema. Kroz priče i igru djeca se bave svojim problemima i aktivno rade na svom ponašanju, objašnjava Gerlinde Ortner, autorka knjige “Bajke koje pomažu djeci” .
Knjiga stavlja naglasak i na uvažavanje djeteta. Treba imati na umu da razvoj djeteta nije jednoličan i da treba djelovati prema tome. Tako su djeca u prelaznim razdobljima kada stiču nova znanja pod velikim duševnim i tjelesnim opterećenjem.
Najvažnija krizna razdoblja su osmi mjesec života kada djete doživljava prvo razlikovanje poznatog od nepoznatog, koje mu izaziva nesigurnost. Treća godina života je razdoblje prkosa, kada djete spoznaje vlastito ja i prelazi sa spontanog mišljenja u sadašnjosti na ciljano mišljenje u budućnosti. U šestoj godini nastupa prva tjelesna promjena i djete kreće u školu. Djete je tada plašljivije, lošije spava, lakše oboljeva i postaje razdražljivije i neurednije. Pubertet je takođe još jedno izrazito krizno razdoblje, u kojem nastupa neslaganje sa samim sobom, okolinom, djete se osjeća usamljeno i neshvaćeno.
U svakom od tih razdoblja događaju se specifične situacije i problemi. Djeca od tri do sedam godina tako mogu da imaju strašne snove, ne žele da idu na spavanje, mogu da budu neuredna ili ne žele da jedu. Kroz prilagođene bajke i igru djete uči da mjenja svoje ponašanje, a roditelj uči kako da se postavi i motiviše svoje djete.
Ako, recimo, vaše djete ne želi da ide da spava, prije nego što počne da se buni, recite mu, odnosno ponudite nešto vrijedno ili privlačno. Pokažite mu razumjevanje i recite da vam je lijepo ujutro da pričate sa njim kada je naspavano. Poljubite ga prije spavanja i recite da ćete ga nagraditi i nekoliko minuta sjedite pored njega.
Starija djeca dosta vremena znaju da provode ispred televizora. Da bi odvratili svoju djecu od neprestanog gledanja programa i filmova, buljenja u televizijski program, roditelji moraju da im ponude neku zanimljivu alternativu. Ako mu ograničite vrijeme gledanja televizije, ono će to doživjeti kao kaznu i televizija će mu postati još zanimljivija.
Pričajte sa njim zašto baš voli određene emisije i što mu se u njima sviđa. Nagradite ga zbog izbora određenih emisija. Napravite zajedno listu aktivnosti za slobodno vrijeme. Navedite ga na nove zamisli. Tek nakon što nađete neka druga zanimljiva rješenja dogovorite se koliko dnevno smije da gleda televiziju.
Potstičite djecu da kroz crtanje izražavaju svoje osjećaje. Razgovarajte zatim o tom crtežu i moći ćete da saznate djetetove misli i osećaje, i stavove koje ono do tada nije iskazalo.
Izvor:vijesti.cg.yu