Danas je ‘dobra mama’ ili ‘dobar otac’ za osobnu afirmaciju podjednako važno kao i profesionalni uspjeh. Zvuči krasno, ali skriva opasnu zamku: ako dijete, primjerice, nije dobro u školi – bar ne koliko mi smatramo da bi trebalo biti – skloni smo to doživjeti gotovo kao ličnu uvredu. U tom trenutku zapravo nam je ‘roditeljski uspjeh’ važniji od djeteta!
Međutim, pogreške ili neuspjesi našeg djeteta ne čine nas lošim roditeljima: psiholozi tvrde da ne možemo biti odgovorni za sve u vezi sa svojim djetetom – jednostavno zato što mi nismo naše dijete (Priznajte da je ovo oslobađajuće!). Proces odrastanja dugačak je i težak put, pun uspona i padova, a upravo pri padovima djeca imaju najveću potrebu za roditeljima i upravo se u takvim situacijama vidi jesmo li dobri i uspješni. Ako od svake njihove pogreške pravimo dramu i pod svaku cijenu nastojimo pronaći krivca, dobrim dijelom zato da opravdamo sebe, na sasvim smo krivo putu.
Ako se to može ičim izmjeriti, uspješnost roditelja upravo je proporcionalna djetetovoj sposobnosti da se odvoji od nas. To današnjim roditeljima jako teško pada, toliko da je jedan od glavnih razloga sve burnijih adolescentskih kriza upravo to što djeca zahtijevaju distancu.
Najčešće nas počnu odbijati od sebe i ne puštaju nas više u svoj život… ali nakon nekog vremena ipak se vraćaju, pogotovo ako znaju da nas smiju mrziti, baš zato što ih bezuvjetno volimo. Ako naklonost i ljubav pokazujemo samo kad se ponašaju kako mi mislimo da bi trebali, neće se osjećati voljeno.
www.ljepota.ba