Oko sedamdeset posto školske djece danas ima problema sa deformitetima stopala, bilo da se radi o ravnim stopalima ili izbacivanju pete prema vani, upozorava doktor Hariz Zubčević, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, koji je prvi u BiH počeo sa izradom individualnih ortopedskih uložaka, urađenih na osnovu dinamičke kompjuterske analize hoda. Kao posljedica ovih deformiteta, prema njegovim riječima, kod djece se mogu javiti bolovi u stopalima i potkoljenicama. – Zbog toga je važno na vrijeme prepoznati te promjene na lokomotornom aparatu koje, ako se ne liječe, u kasnijoj dobi mogu dovesti do trajnih posljedica poput artroze ili degenerativnih promjena na zglobovima stopala, promjena na koljenima, kukovima i kičmi, kaže dr. Zubčević.
Stopala su kod djece, pojašnjava doktor Zubčević, izložena izuzetno velikom opterećenju prilikom stajanja, hodanja, trčanja ili skakanja, ali i zbog dodatnog tereta školskih torbi.
– Obuća ne uspijeva osigurati optimalni odnos površine stopala s površinom tla i zbog toga nastaju različite deformacije. Osim toga, djeca nerijetko nose cipelice koje su uske i ne dozvoljavaju formiranje normalnih svodova stopala. Roditelji obično ne primjećuju deformitete stopala kod djece, jedino ako dijete ima baš neki poremećaj dok hoda, kao na primjer da zabacuje nogu ili ako osjeća bolove u stopalima i potkoljenicama. Zbog toga se deformiteti stopala najčešće otkriju na sistematskim pregledima školske djece, od prvog do petog razreda. Nerijetko nam i ljekari šalju roditelje s djecom kod kojih je uočen problem, kaže doktor Zubčević. Dobna granica za nošenje ortopedskih uložaka kod djece je pet godina, jer, kako ističe, većina djece do pete godine ima ravna, spuštena stopala zbog masnih jastučića.
– Tek poslije pete godine može se krenuti sa ortopedskim ulošcima kako bi se napravila korekcija, kaže Zubčević, dodajući kako u liječenju deformiteta stopala i njihovih posljedica, osim vježbi fizikalne terapije, značajnu ulogu ima i nošenje individualnih ortopedskih uložaka.
– Jer, uložak postiže neutralni položaj stopala, stabilizira, amortizira i adaptira stopalo u kretanju i ravnomjerno raspoređuje tjelesnu težinu na tačke oslonca. Dok se ranije otisak stopala uzimao statički, kada dijete stane na podlogu plantogram, danas je moguće egzaktnom metodom uraditi dinamičku analizu hoda i tačno dobiti pritisak na svakom dijelu stopala, kaže Zubčević te pojašnjava kako se na osnovu toga kompjuterski konstruira i izrađuje individualni ortopedski uložak napravljen od specijalnih materijala.
– Sada se po prvi put u BiH može uraditi kompjuterska dijagnostika deformiteta stopala i kompjuterska izrada individualnih ortopedskih uložaka, što radi visokoobučeni stručni tim ljekara. Za dijagnostiku deformacije stopala prilikom kretanja i poremećaja hoda, koristi se elektronsko mjerenje pritiska na tabanu prilikom stajanja i prlikom hoda po specijalnoj platformi sa senzorima, tzv. emed sistem. Nakon digitalizacije otiska stopala dobijeni podaci pacijenta prenose se u 3D grafički oblik. Uz pomoć CAT/CAM tehnologije dobija se mogućnost 3D kreiranja ortopedskih uložaka, individualno za svakog pacijenta. Konačni podaci o kreiranom ortopedskom ulošku upućuju se robot mašini, koja precizno izrađuje ortopedske uloške. To je individualni uložak za svaku osobu i svako stopalo. Djeci preporučuje vježbe za stopala, koje se sastoje u hodanju na prstima, petama, hodanju na vanjskom i unutrašnjem rubu stopala.