Recept koji njemački pedagog Meyer nudi je sljedeći:“ Kao prvo, najvažnije je da učitelj/ nastavnik stvori ličnu vezu sa djetetom kako bi ga pridobio za sebe. To podrazumijeva da se interesuje za učenika i njegove probleme, da ih uzima za ozbiljno bez tragova omalovažavanja. Uz to naravno i dolazi potreba za stvaranjem jasnih pravila, kao i dosljedno kažnjavanje u slučaju da ista nisu ispoštovana. Druga važna stvar je omogućavanje djeci da dožive uspjeh na način da ih se podučava o metodama postavljanja realnih ciljeva (ciljeva koji nisu previsoki, ali i ciljeva koji nisu preniski tj. prilikom njihovog postavljanja ne djeluje da se omalovažavaju djetetove sposobnosti). Treći važan korak u pomoći djeci da poboljšaju uspjeh u školi je korištenje pohvala. One omogućavaju učenicima da uspjeh percipiraju kao nešto za šta je bilo vrijedno raditi. Istraživanja su pokazala da učenici koji zbog vlastitih potreba uče, te ne izbjegavaju napore i prepreke imaju više samopouzdanja od nemotivisanih učenika.“
Dakle, postavlja se pitanje šta učiniti ako niste zadovoljni sa ocjenama u svjedočanstvu? Psiholozi tvrde – nipošto ne vikati na dijete! Djeca koja su nesigurna i preplašena ne uče ništa. Postoji prijetnja od stvaranja začaranog kruga. Više će pomoći konstruktivan razgovor u kojem će se roditelji osvrnuti na slabosti ali i snage djeteta. Roditeljima kojima je teško suzdržati se od vikanja u tim razgovorima poručujemo – sjetite se vlastitih iskustava u periodu školovanja i to će vam sigurno pomoći u razumijevanju djeteta i njegovih potreba.