Djeca s problemima u učenju često su iznadprosječno inteligentna. Ona jednostavno procesuiraju informacije na drugačiji način.
Uz intervenciju, većina djece svladava probleme i počinje postizati akademske uspjehe, pozitivne pomake u društvenim odnosima
i imaju bolje mišljenje o sebi.
Svako ko je u dodiru s djecom koja imaju određene teškoće u učenju, tj. u savladavanju čitanjem i pisanjem, treba znati
razlikovati specifične teškoće (disleksija i disgrafija) od nespecifičnih teškoća učenja (školske greške ili simpomi uzrokovani
primarnom bolešću – teškoće uzrokovane zaostajanjem u mentalnom razvoju, poremećajima vida i sluha)
Kao i kod svakog drugog problema, vrlo je važno na vrijeme otkriti ima li dijete doista određene teškoće u učenju, kako bi mu se
pomoglo i pružilo određenu potrebnu podršku. Ako se pravovremeno ne otkriju prisutne poteškoće mogu vrlo nepovoljno djelovati
na djetetovo samopouzdanje te negativno utjecati na formiranje stava prema školi, nastavnicima, važnosti i značenju učenja te
znanju općenito. Školskim teškoćama vrlo često prethode razvojna kašnjenja ili odstupanja u predškolskom uzrastu (najčešće na
području govora i jezika).
Školarci uglavnom
• Imaju poteškoće u povezivanju slova (znakova) i njihova izgovora (zvukova). Dijete stalno ponavlja iste greške kod čitanja,
slovkanja i izgovora
• Često brkaju slova, brojke i cijele riječi
• Zbunjuje ih koncept vremena
• Teško svladavaju nove vještine
• Prikrivaju manjak razumijevanja gradiva učenjem napamet
• Nisu vješti u planiranju i organizaciji
• Nekoordinirani su i nespretni u prostoru koji ih okružuje