Zahvaljujući naglom razvoju i napretku opće i zdravstvene prosvjećenosti društva postporođajni poremećaji su danas mnogo rjeđi nego prije dvadesetak godina, pa i kada se pojave češće su bez težih posljedica kako za majku tako i za porodicu, a posebno za novorođenče. Pod tim se poremećajima razumijevaju psihički poremećaji majke u periodu poroda i/ili nakon poroda. U te poremećaje svrstani su:
* blagi duševni poremećaji koji su u vezi s (postpartalna depresija – blaga)
* teški duševni poremećaji i poremećaji raspoloženja (puerperalna psihoza)
* ostali duševni poremećaji i poremećaji ponašanja, nespecificirani.
Čin poroda i dan danas predstavlja za cijelu porodicu a posebno za roditelje posebno značajan emocionalni događaj, događaj u kojemu dolaze do izražaja i strah, i brigu, neizvjesnost, ispunjenje velikih iščekivanja. Porod predstavlja za roditelje, čin ispunjenja nagona i želje za nastavkom osobnog života i sebe samog, svojih gena, gena svog bračnog partnera i gena svojih roditelja i drugih predaka, predstavlja ispunjenje jednog od osnovnih nagona čovjeka tj. nagona za održanjem vrste. To su zajedničke emocije: veselje, beskrajna sreća, ali i strahovi, koje u klasičnoj situaciji dijele supružnici.
U savremenom društvu, a bez dovoljnog transgeneracijskog prostora za promjenu emancipacijskih i tradicijskih vrijednosnih kriterija ta predporođajna i porođajna atmosfera može od slučaja do slučaja poprimiti sasvim suprotne predznake. Nisu rijetke situacije da se radi o neželjenim trudnoćama, da trudnica provodi trudnoću u ambivalentnom haosu (kognitivnog, etičkog, vjerskog i/ili materijalnog) čuvanja trudnoće, osjećaja nesigurnosti, često stigmatizirana, materijalno nezbrinuta, napuštena. I kada se tome doda još i hormonalna bura tokom porođaja i obično vrlo jaki bolovi, ne začuđuje činjenica da se neposredno nakon poroda javljaju brojne psihičke promjene pa i poremećaji kod majke.
Etiologija poslijeporođajnih poremećaja:
* genetika
* nagle hormonalne promjene
* nespremnost za dijete
* nekompletna obitelj
* neželjena trudnoća
Psihičke poremećaje nakon poroda obično se dijeli na:
* psihičke promjene poslije porođaja (“Baby blues”)
* psihičke poremećaje (obično depresivne ili i anksiozne)
* postporođajne psihoze
* epizode pravih duševnih bolesti (shizofrenije ili bipolarnog poremećaja raspoloženja)
U prvu skupinu (Baby blues) spadaju psihičke promjene rodilje, koja postaje nesigurna, u strahu je kako će se nositi sama sa sobom u toj novoj situaciji višestrukih promjena odnosa i obaveza, a posebno kako će se nosit s djetetom. Tu se ne radi o patološkom stanju već o normalnoj reakciji na sasvim novu i nepoznatu situaciju i odgovornosti i zato je to stanje značajno manje neizvjesno i manje traumatizirajuće u slučaju kada rodilja ima sređenu obiteljsku situaciju, emocionalnu podršku i sigurnost, a češće je kod prvorotki, koje su bez iskustva. Rodilji je posebno potrebna podrška i emocionalna i materijalna, potrebna joj je toplina i ljubav, koju treba primati i davati istovremeno.
Depresivni i/ili anksiozni poremećaji nakon poroda vrlo su česti, majke su emocionalno labilne, često plačljive, u strahu za dijete, posebno u slučajevima kada dijete “ne jede, plače, ne spava” i slično. Prema nekim podacima takvo se stanje javlja kod preko 50% rodilja, i vrlo je važno da se u porodilištima omogući terapijski razgovor s psihologom ili psihijatrom. Kako se danas velika većina poroda obavlja u porodilištima olakšana je prevencija razvoja težih depresivnih stanja, no o tome treba voditi računa i potrebno je da porodilišta imaju konzilijarne psihijatre, koji će pravovremeno prepoznati psihički poremećaj i započeti adekvatno liječenje.
Najčešći simptomi i znakovi poslijeporođajne depresije su:
* učestale promjene raspoloženja i nagle oscilacije
* pretjerana briga i zabrinutost za dijete
* nemar za dijete
* oscilacije apetita (od teške inapetence do prejedanja)
* pretjerana pospanost ili nesanice
* hiperaktivnost do kroničnog iscrpljivanja
* osjećaj nemogućnosti suočavanja s problemima
* razdražljivost
* plačljivost, osjećaj slabosti i nemoći
* negativne (crne) misli
* teškoće pamćenja i koncentracije
* gubitak samopouzdanja
* osjećaj krivnje i nemoći
* osjećaj usamljenosti, tuge i beznađa
* emocionalna labilnost
* strah od kontakta s ljudima
* osjećaj “glada” za ljubavi
* tjeskoba i napadi panike
* gubitak interesa za dijete i okolinu
* suicidalna i homicidalna razmišljanja
cybermed.hr