Poznavati osobu sa kojom imamo određeni odnos od velikog je značaja u obrazovno-odgojnom procesu. Pokušamo li osobi koju ne
poznajemo prenijeti bilo šta, to bi moglo stvoriti kontra efekat i proizvesti negativnu reakciju. To je tako, bilo da se radi
o mlađim ili starijim osobama. Iz tog razloga, odgoj i vođenje od strane ljudi, koji su imali oštru moć
zapažanja, mogućnost brzog shvatanja i ispravnu procjenu oduvijek su efikasniji u odnosu na one koji to nisu bili.
U tom smislu, važno je na prvom mjestu upoznati duševno stanje djeteta pa tek onda inicirati bilo kakvu promjenu. Jedino tako
možemo spriječiti potencijalne negativne reakcije. Postoje djeca koja se pretvaraju u umiljata bića ukoliko ih nježno
pomilujete ili ih nagradite nekim poklonom, međutim, postoje i ona kojima se treba povremeno namrštiti, ignoriranjem pokazati
da smo ljuti ili ih čak i ukoriti… Naravno, mnogo je više djece koja se uklapaju u prvi opis i takav pristup je dosta
učinkovitiji. Jer, po prirodi stvaranja čovjek je biće s kojim ćete se najbolje povezati i od njega dobiti pozitivnu
reakciju ukoliko se poslužite instrumentima kao što su dobrota, dobročinstvo i nasmijano lice. Ukoliko im ljubavlju,
poklonima i nagrađivanjem osvojite srca, oni će uvažavati vaše mišljenje i poštovati prijedloge koji dolaze s vaše strane.
Postepenost
Poštivanje principa postepenosti u odgoju, tj. izbjegavanje brzopletosti koja se kosi sa stvaralačkim zakonima, predstavlja
vrlo važan faktor odgoja. Njegovo nepoštivanje će vas ostaviti bez pravih rezultata. U tom pogledu, taksativno ćemo nabrojati
nekoliko aspekata koji se trebaju znati u kontekstu principa postepenosti:
1. Stvari koje podučavamo trebaju se ispravno dozirati. Budemo li neplanski forsirali stvari, posebno ako je riječ o učitelju
koji forsira nešto što se ne može lako „svariti”, prouzrokovat ćemo veću štetu nego korist.
2. Prilikom odgoja djeteta potrebna je strpljivost, odlučnost i neumorno ponavljanje. Stalni zastoji u tom procesu i
nestrpljivost koju možemo iskazati će učiniti da protuotrov preraste u otrov.
3. Sve do trenutka kada će podučavanje dati svoje rezultate od djeteta ne smijemo ništa očekivati. Budemo li nestrpljivi i
brzopleti po tom pitanju, doći ćemo u sukob sa ljudskom prirodom i doživjeti razočarenje zbog izostanka očekivanih rezultata.
4. Ne smijemo dozvoliti da planemo u trenucima kada savjetovanje i odgoj ne daju željeni rezultat. U suprotnom, srušit ćemo sve
ono što smo izgradili do tada.
5. Pri savjetovanju i odgoju treba paziti da zajednički ispunimo i zadovoljimo razum, srce i dušu. Važno je određeno vrijeme
biti uporan u tome, u suprotnom, ono čemu se nadamo se neće desiti.
Tolerantnost prema greškama
Vrlo je važno izbjegavati burnu reakciju u slučaju kada dijete pogriješi. Budemo li ga prozivali za svaku njegovu grešku
poremetit ćemo odnos koji je uspostavljen. U suprotnom, dijete će postati nemirno i buniti se na svaki savjet koji mu damo.
Ukoliko želimo da otklonimo neki nedostatak, onda je bolje bez prozivanja problematične osobe govoriti uopćeno u društvu
drugih ljudi i objasniti zašto je neka osobina neprihvatljiva za razum, srce i savjest. Ukoliko ni na ovaj način ne dođemo do
željenog rezultata, a problematično ponašanje se nastavi, onda je najbolje nasamo porazgovarati sa djetetom i objasniti mu
kako se njegova djela ne uklapaju u sliku i mišljenje koje imamo o njemu. Ko zna, možda jedna opaska tipa: „Zar i ti?”, može
biti korisnija od hiljadu savjeta…
Konkretizacija prilikom podučavanja
Svaka dobra osobina koja se savjetuje djetetu treba biti podržana primjerom junaka koji su bili nosioci takve osobine.
S druge strane, kada govorimo o lošim osobinama, stvar treba konkretizirati primjerom onih ljudi koji su se borili protiv
takvog zla. Ukoliko svaku lekciju obogatimo konkretnim primjerom na tom području, lekcija će biti i slikovitija i učinkovitija.
Ukrašavanje srca visokim idealima
Dijete treba odgajati tako da osjeti direktnu obavezu kada je riječ o
zadatku širenja dobrote i ljepote, ali i obznanjivanja uzvišene istine čitavom svijetu. Isto tako, potrebno ga je naučiti da je
njegova dužnost doprinijeti i u otklanjanju ružnih pojava koje nas okružuju.
Na taj način dijete će se sačuvati navike da sve očekuje od drugih ljudi, pa i da svoje obaveze prebacuje na ljude oko sebe.
Kada je riječ o prenošenju duha plemenitosti dvije stvari su veoma važne:
Stvari treba prenijeti u njihovom pravom licu, izbjegavajući bilo kakvo preuveličavanje. Istina se ne smije žrtvovati u ime
bilo kakvih legendi i mitova. Jer, prije ili kasnije dijete će saznati da je to o čemu smo mu govorili neistinito i neminovno
će doći do urušavanje svega što smo izgradili.
Odgoj lijepim riječima
Prilikom popravno-odgojnog procesa vrlo je važno da u svakoj prilici izbjegavamo ružne riječi i neumjesno obraćanje.
Pod svaku cijenu treba bježati od grdnje, proklinjanja i psovki jer takve riječi apsolutno nemaju vaspitni karakter.
U suprotnom, dijete će preuzeti sve one osobine od kojih pokušavamo da ga zaštitimo i bit će kao da smo mu dali dozvolu da u
kontaktu sa mlađima od sebe koristiti upravo isti taj neprikladni jezik.
Balans između ljubavi i straha
Svako dijete koje dođe u godine kada može razlikovati dobro od zla treba posmatrati u kontekstu ostvarivanja balansa između
ljubavi i straha. Doduše, balans na liniji strah-nada je veoma važan u životu svakog pojedinca. Ukoliko dođe do poremećaja
balansa i jedna strana prevagne u odnosu na drugu to će se odmah odraziti na stanje pojedinca.
Eliminisanje nesuglasica u porodici
Veoma je važno da u sklopu odgojno-popravnog procesa otac i majka djeluju skladno. Ukoliko u porodici ne postoji takav sklad,
ako jedno ruši ono što drugo gradi, ako jedno opovrgava ono što drugo govori, vrlo je vjerovatno da će dijete izgubiti
povjerenje i poštovanje prema oba roditelja.
Kada je riječ o ishrani, svakodnevnoj rutini, pa čak i oblačenju, odgajatelji bi trebali da budu svjesni svoje funkcije i da
na taj način djeluju na dijete. Ukoliko postoje stvari ili ličnosti vrijedne poštovanja, odgajatelj je dužan da u svakoj prilici
o njima govori lijepo.
Izvor: Novine ” Novo Vrijeme”