Ljubav i nježnost za sretnu bebu
Mnogi roditelji smatraju da bebe plačem manipulišu i pokušavaju skrenuti pažnju na sebe, a da iza toga ne postoje nikakve realne potrebe. Psiholozi tvrde drugačije. Kroz vas i vaše ponašanje novorođenče doživljava okolinu koja ga okružuje i samo od toga ovisi na koji način će se prilagoditi novim okolnostima, otrgnuto iz sigurnosti maternice.
Razmaženost
Ne nosi bebu previše, razmazit ćeš je; Pusti je neka plače, sita je i suha, šta joj više treba?; Ona samo pokušava da manipuliše tobom, ne smiješ to dozvoliti. Gotovo ne postoji mlada majka na svijetu koja ovakve i slične savjete nije slušala od svoje majke, komšinice koja je podigla troje djece i šta im fali i slično. Sva logika ovakvih savjeta, ako logike uopće ima, svedena je na argument da ćete svoje dijete maženjem i paženjem razmaziti. Da li je zaista tako? Naravno da nije. Umjesto da bebu “k’o maćeha” pustite da se sama uz plač smiruje i uspavljuje u krevetiću jer “tako treba”, uzmite je u naručje, pričajte joj… Ne razmišljajte o razmaženosti jer ljubavlju se ne može razmaziti niko. Zadovoljavajući dječiju potrebu za kontaktom i blizinom, nećete od nje stvoriti “čudovište” koje će vama manipulisati. Razmaženo dijete nije ono koje je dobijalo previše već premalo ljubavi. Plač je jedini način na koji beba može pokušati nešto reći. Nekada je to glad, nekada pospanost, a san nikako da dođe, nekada pelena ili majica koja žulja, ali plač može biti i poziv i molba za malo nježnosti i ljubavi. Mnogi roditelji smatraju da bebe plačem manipulišu i pokušavaju skrenuti pažnju na sebe, a da iza toga ne postoje nikakve realne potrebe. Psiholozi tvrde drugačije: bebe ne znaju glumiti, a kamoli smišljati malverzacije. Plakanje je izraz različitih potreba. Psiholozi tvrde da čak i beba od tri mjeseca ima socijalni nagon, želju za društvom. O osjećaju sigurnosti kada se nađe u majčinom naručju suvišno je i govoriti. Ako je podmireno i zadovoljno u svakom pogledu, dijete će biti sretno i veselo. Zagrljajem i nošenjem nećete ga razmaziti, već mu pružiti dokaz ljubavi, neophodne da se jednoga dana razvije u samopouzdanu i samosvjesnu ličnost. Neprilagođenost Postoje djeca koja odbijaju sve što je nepoznato i strano, bilo da se radi o novim stvarima, ljudima, hrani. Neku djecu uznemiruje promjena bilo koje vrste. Ako je vaša beba takva, napravite raspored kojeg ćete se pridržavati koliko god je moguće. Hranjenje, kupanje i odmor neka budu uvijek u isto vrijeme i na istom mjestu, a uvođenje novih ljudi i igračaka neka bude postepeno. Na primjer, stavite novu igračku iznad krevetića samo na minut ili dva. Sklonite je i ubrzo vratite, ali koji minut duže. Produžavajte vrijeme dok ne vidite da je beba spremna da je prihvati i u njoj uživa. Neka nepoznati ljudi u početku borave sa bebom u istoj sobi, potom neka joj se obrate iz daljine, zatim neka komuniciraju sa bebom iz blizine, prije nego što uspostave fizički kontakt. Izbjegavajte nepotrebne promjene kad kupujete – neka nova bočica bude, ako ne sa istom, onda bar sa sličnom šarom kao stara. Slično je i sa igračkama za kolica, prekrivačem, posteljinom… Nošenje One koji nemaju iskustva sa nošenjem male bebe, prvo takvo iskustvo može istraumirati. Nije utjeha, ali ni bebi nije ništa lakše. Nakon mjeseci bezbjednog boravka i ljuljuškanja u maternici, biti izvučen, nošen i naglo spuštan, pravi je šok sa kojim bi se i mnogo jači teško nosili. Najveći problem je ako beba osjeti da oslonac (vaše ruke) za glavu i vrat nije dovoljno siguran. Ovo može prouzrokovati zastrašujući osjećaj padanja i propadanja. Zbog toga tehnika dobrog nošenja bebe nema za cilj samo da beba bude bezbjedna, nego da se tako i osjeća. – Prije nego uopće i dodirnete svoju bebu, objavite joj svoje prisustvo glasom ili kontaktom očima; – Dozvolite bebi da se prilagodi promjeni oslonca, sa dušeka na ruke, tako što ćete podmetnuti ruke pod nju (jednu pod glavu i vrat, drugu pod guzu). Držite je tako nekoliko trenutaka prije nego je podignete; – Podvucite ruku pod bebinu glavu i niz vrat, tako da vaša ruka bude oslonac, a da guza bude u šaci. Drugom rukom pridržite noge i nježno je podignite; – Kada je beba veća, može I vama i njoj biti prijatnije ako jednu ruku držite ispod nogu i guze, a drugom pridržavate leđa, vrat i glavu (svojom šakom obuhvatite bebinu ruku, zglob neka je ispod glave); – Čak i prilično male bebe uživaju da ih nosite licem ka vani, a ne prema sebi. Tako mogu pratiti šta se dešava oko njih. Starijim bebama to je omiljeni položaj. Okrenite je tako, držeći jednu ruku preko njenih grudi i priljubite je uz sebe, a drugom je pridržavajte za guzu; – Nošenje na kuku daje vam slobodu da koristite jednu ruku za poslove dok nosite veću bebu. Držite je pripijenu uz svoje tijelo jednom rukom, tako da joj je guza na vašem kuku. Izbjegavajte ovaj način nošenja ako imate problema sa kičmom i krstima.