Išijas karakteriše bol koji se širi i spušta po zadnjoj strani noge. Čim se bol javi na bolno mesto treba staviti led i držati ga 30 – 60 minuta. To treba ponoviti nekoliko puta tokom dva ili tri dana. Posle toga u istim razmacima koristite termofor sa vrućom vodom.
Znači bolno mesto se prvo hladi, a zatim greje.
Riječ išijas odnosi se na najduži i najveći živac u tijelu, debljine palca. Sastavljen je od pet manjih živaca koji izlaze iz lumbosakralnog dijela kičme te se spušta niz noge gdje se grana u manje živce u natkoljenici, u predjelu koljena, lista, stopala i prstima. Većina osoba koje pate od tzv. išijasa prethodno su bolovale od krstobolje. Ukočena i bolna leđa zapravo prethodnica išijasu. Zato je poželjno da je pri prvim simptomima bolnih leđa djelujete preventivno.
Klasična slika osobe koja pati od išijasa je bol u donjem dijelu leđa i bol u potkoljenici, listu, s time da je bol u listu jače izražena nego u leđima i vrlo često je izavana pokretima kao što su pregibanje sa ili bez komponente rotacije. To se načešće događa prilikom pregibanja kad nešto pokušamo podići ili prilikom brisanja leđa ručnikom kad je noga podignuta na školjku.
Najčešći uzrok je pojačana fizička aktivnost, a ponekad uopšte nije moguće otkriti uzrok nastanka ove boli. Pri dijagnostičkoj obradi od značajne koristi su standardno rentgensko snimanje (nativne snimke), elektromijelografija (EMG), kompjuterizirana tomografija (CT), mijelo-CT i magnetna rezonancija (MRI). Kada se nekom od ovih dijagnostičkih metoda utvrdi da je hernija diska ili foraminalna stenoza uzrok išijasa, pristupa se liječenju u vidu fizikalne terapije. Ukoliko tokom mjesec dana ne dođe do značajnijeg oporavka funkcijskog statusa bolesnika potrebno je razmišljati o neurohirurškom liječenju. Svako odgađanje indicirane operacije, duže od četiri mjeseca od postavljene dijagnoze, smanjuje uspješnost operacije.