Postoje mnoge situacije u kojima snaga riječi prestaje.. Zadatak roditelja jeste pripremiti dijete za samostalan život, pomoći mu da odraste, a ovaj proces se može olakšati
uspostavljanjem sistema nagrade i kazne. Kada je vrtičkog uzrasta postoji manji broj načina na koji ovaj sistem može da se primijeni, ali se postavlja pitanje da li je štetno
udariti dijete po guzi kada pravi neku štetu ili će ono tek nastati ukoliko se ta opcija roditeljima zabrani?
Mišljenja su podjeljena, neki psihotarapeuti smatraju da su naša djeca već razmažena, prezaštićena, vrlo moćnija u odnosu na generaciju prije 20 godina i to onda vidimo u raznim
oblastima. Od problema koji roditelji imaju sa djecom do toga kakvi su problemi u odnosima u školi, gdje se škola pretvori u jednu uslužnu djelatnost, pa onda do jednog niza
generacija koje su slabo obrazovane , demotivisane, razmažene, često okrenute hedonizmu i ustvari, ono što je najgore neće da odrastu .
Dio stručne javnosti smatra da je problem u tome što predlagači ne prave veoma bitnu kvalitativnu razliku između razumne fizičke kazne i zlostavljanja, kao i da je veoma bitno
roditeljima pojasniti šta im je i kada na raspolaganju .
Treba reći veoma glasno NE bilo kakvom obliku nasilja u porodici , fizičkog ili bilo kakvog drugog oblika.
Priču oko toga kako treba fizički kažnjavati djete treba ispravno predstaviti, tako da se roditeljima ponudi objašnjenje značenja termina „fizičko kažnjavanje“; kada se ono
koristi, kada je efikasno kada nije, prije nego se zakonom zabrani takav pristup odgoju djeteta.
U većini zapadnih zemalja organizacije koje se bave pravima djece su se izborile za zabranu fizičkog kažnjavanja, međutim, rezultati najnovijeg istraživanja koje je sproveo
tim Američkih stručnjaka pokazuju da djeca koja su blago fizički kažnjavana do šeste godine postaju sretnija i uspješnija.
Samo jedno je sigurno, a to je da ni jedan zakon ne može sačuvati djecu, ono što ih čuva je roditeljska ljubav. Naša djeca trebaju smijeh, sigurnost, poticaj i razumijevanje
kada naprave grešku .