Nije lako uočiti da se dijete plaši, jer ono to ne zna izraziti riječima. U zavisnosti od temperamenta, pokazat će to znakovima i promjenom ponašanja, koje često ostaje zagonetka odraslima. Jedno će postati živahno, nemirno i neposlušno, dok će se drugo povući u sebe i zašutjeti. Lako je tvrdnju da stomak zaboli baš ujutro prepoznati kao strah ili odbojnost od vrtića, škole ili dadilje koja ga čuva dok roditelji rade.
Razdoblja strahovanja
Dojenče ima razvijen vid i osjećaj za ravnotežu, pa se lako uplaši. To je razlog što se boji iznenadnog zvuka ili osjećaja da će pasti. Iskreno se plaši i razdvajanja od majke, a često susreta s nepoznatom osobom.
Dvogodišnjem djetetu budi se mašta, pa se počinje plašiti ne samo onoga što se oko njega zbiva, nego i promjena u njemu samom.
Od treće do šeste godine počinje strah od čudovista, ali i bolesti, smrti, vode, vatre, te da će se negdje izgubiti.
I depresija ih pogađa
Od šeste do desete boje se insekata, brze vožnje, ali i mogućnosti da će ih prijatelji odbaciti, što je prvi oblik društvenog straha.
Adolescenti ponekad osjete tako duboke strahove da ih se možda neće riješiti ni kad odrastu, jer nisu vezani samo uz pubertet. Tipični strahovi za ovaj uzrast su nelagoda od istupanja u javnost, zatim vezani uz vlastito tijelo, poput oblijevanja rumenilom.
I djeca pate od depresije i svih oblika duševnih tegoba. Takva se zatvaraju u sebe, sve rjeđe igraju s prijateljima, popuštaju u školi, žale na glavobolju i bolove u leđima, pretjerano jedu. S druge strane, depresivno dijete može postati nemirno, nesigurno, agresivno.