Prvi sat nakon porođaja nedvojbeno je jedna od najkritičnijih faza u životu ljudskog bića. Nije slučajnost što sve ljudske skupine rutinski remete fiziološki proces u tom kratkom razdoblju, zbog vjerovanja ili rituala. Naša kulturna društvena sredina uvelike je oblikovala sam početak interakcije majka – dijete.
Prvi sat nakon porođaja može se promatrati s mnogo različitih i kompleksnih stajališta. Samo jedno od njih je utjecaj hormona na ponašanje majke i djeteta.
Utjecaj hormona na ponašanje
Danas sa sigurnošću možemo reći kako sva sila različitih hormona oslobođenih u majčinu i djetetovu organizmu, tijekom prvoga i drugog porođajnog doba, nisu izlučeni iz tijela u prvom satu nakon porođaja. Svi ti hormoni imaju posebnu ulogu u odnosu majke i djeteta. Ključni hormon upleten u porođajnu psihologiju bez sumnje je oksitocin. Njegovi mehanički učinci dobro su poznati već dulje vrijeme (stezanje maternice koje omogućuje rađanje djeteta te rađanje posteljice; stezanje mioepitelnih stanica dojke što dovodi do refleksa otpuštanja mlijeka). Prvi su put učinak oksitocina na ponašanje pokusom na štakorima 1979. godine pokazali Prange i Pedersen. Injekcija oksitocina izravno u mozak nesparene (neskotne) štakorice, izazvala je kod nje majčinsko ponašanje. Taj pokus postao je baza za studije novih generacija. Rezultati tisuća sličnih istraživanja mogu se sažeti u jednu ili dvije rečenice: oksitocin je tipičan altruistični hormon – on je povezan sa svim aspektima ljubavi. Taj podatak postaje bitan kada uzmemo u obzir da, prema švedskim istraživanjima, u kratkom vremenu poslije porođaja djeteta, a prije rađanja same posteljice, ženin organizam sadržava najveće moguće količine oksitocina. U drugim situacijama (npr. seksualni odnos ili dojenje), oslobađanje oksitocina vrlo je ovisno o utjecaju sredine.
Oksitocin se također lakše izlučuje ako se rodilja nalazi u toploj sredini, tako da je količina hormona iz grupe adrenalina najniža moguća. Isto tako je i kada majka ne čini ništa drugo osim što gleda oči svog tek rođenog djeteta i osjeća dodir s bebinom kožom, bez ikakvog ometanja. Način na koji se oksitocin oslobađa nova je podloga za istraživanje. Da bi bilo učinkovito, to oslobađanje mora biti udarno: što je veća frekvencija pulsa, to je veći učinak hormona.
Oksitocin se nikad ne oslobađa sam. On je uvijek dio kompleksne hormonske ravnoteže. Eto zašto ljubav ima toliko različitih učinaka. U prvom satu nakon porođaja, kao specifičnom stanju organizma, u fiziološkim uvjetima, visoka razina oksitocina povezana je s visokom razinom prolaktina, koji se naziva i “majčinskim hormonom”. To je najtipičnija situacija za poticanje ljubavi kod djeteta. Oksitocin i prolaktin međusobno se dopunjuju. Nadalje, estrogeni aktiviraju receptore oksitocina i prolaktina. Moramo uvijek imati na umu hormonsku ravnotežu. Godine 1979. također se dokazalo oslobađanje hormona sličnih morfiju tijekom porođaja. Oslobađanje endorfina sada je već dobro dokumentirano. Početkom osamdesetih, naučili smo da i dijete oslobađa endorfine u porođajnom procesu i danas uopće nema sumnje u to da su u određenom vremenu nakon porođaja, majka i dijete zasićeni opijatima. Karakteristika opijata je izazivanje stanja ovisnosti, što dobro znamo, stoga je lako očekivati kako će se početak “ovisnosti” ili zbližavanja nastaviti razvijati.
Čak i hormoni iz grupe adrenalina, često nazivani i hormoni agresije, imaju vidljivu ulogu u interakciji između majke i djeteta odmah nakon rođenja. Tijekom posljednjih kontrakcija prije porođaja, razina tih hormona najviša je u majčinu tijelu. Upravo zbog toga, u fiziološkim uvjetima, čim se pojavi nagon tiskanja, žene imaju naglu potrebu da se, pune energije, usprave i da se uhvate za nešto ili nekoga. Vrlo često žele popiti čašu vode, kao što to čini govornik pred većom publikom.
Jedan od učinaka takvog otpuštanja adrenalina je budnost majke i njezin oprez. Sjetite se ponašanja sisavaca u divljini. Ono nam objašnjava kolika je prednost za majku da ima dovoljno energije i agresivnosti kako bi zaštitila svoje novorođenče, ako je to potrebno. Agresivnost je jedan od aspekata majčinske ljubavi.
Isto tako poznato je da i dijete ima svoje mehanizme preživljavanja tijekom posljednjih kontrakcija koje ga istiskuju te da oslobađa svoje hormone iz grupe adrenalina. Navala noradrenalina omogućuje da se fetus prilagodi fiziološkom nedostatku kisika specifičnom za tu fazu porođaja. Vidljiv učinak toga hormonskog oslobađanja jest budnost djeteta na porođaju, otvorenih očiju i raširenih zjenica. Majke su fascinirane i oduševljene načinom na koji njihovo novorođeno dijete zuri u njih. Izgleda kao da je dijete dobilo nekakav signal i svakako se čini da je ovaj kontakt “oči u oči” važan dio početka odnosa između majke i djeteta.
Vrlo kompleksna uloga hormona iz grupe adrenalin-noradrenalin u interakciji između majke i djeteta nije proučavana dugo vremena. Mali broj životinjskih pokusa otvara vrata za nova istraživanja.
Iz hormonske perspektive, jasno se vidi da je seksualnost potpuno cjelovita i zaokružena. U svim različitim epizodama našega seksualnog života, isti se hormoni oslobađaju i slični se scenariji ponavljaju. Na primjer, tijekom seksualnog odnosa, oba partnera, i muškarac i žena, oslobađaju oksitocin i endorfine. To je početak povezivanja koje slijedi neke modele povezivanja majka-dijete tijekom prvog sata nakon porođaja. Naše posljednje spoznaje o utjecaju na ponašanje različitih hormona koji su povezani s procesom porođaja, pomažu nam da objasnimo koncept osjetljivog razdoblja. Jasno je da svi hormoni koje oslobađaju majka i dijete tijekom trudova i porođaja nisu odjednom nestali. Isto tako je jasno da svaki od njih ima posebnu ulogu i u kasnijem povezivanju i interakciji između majke i djeteta. Svaka žena ima potpuno individualan i osoban doživljaj vlastitog porođaja, međutim, mislim da će se sve složiti da je to veličanstveno, jedinstveno, ali i izrazito stresno i intenzivno iskustvo.
Većina novopečenih mama, nakon što splasne početno uzbuđenje zbog konačnog susreta sa svojom bebom, počinje doživljavati niz zbunjujućih i kontradiktornih emocija tzv. baby blues koje su zapravo potpuno normalna reakcija na jednu novu i drugačiju životnu situaciju. Rjeđe se pojavljuju i ozbiljniji problemi emocionalne nestabilnosti (poslijeporođajna depresija), a vrlo su iznimna ekstremna patološka stanja (poslijeporođajna psihoza).
Priredila: Udruga Roda